U Muzeju Mrkonjić u Slivnu, u subotu 1. svibnja, održan je okrugli stol, o hrani i zdravlju, naslovljen Manje pure, više fiskulture, u organizaciji Katoličko-bogoslovnoga fakulteta u Splitu i Udruge za očuvanje zavičajne baštine Slivno.
Na skupu se raspravljalo o hrani i zdravlju s filozofsko-biološkog i teološko-pastoralnoga aspekta. Uvodno izlaganje imao je prof. dr. sc. Anđelko Mrkonjić Manje pure, više fiskulture. Potom su, u prvom djelu, izlaganja imali profesori s KBF-a u Splitu: prof. dr. sc. don Alojzije Čondić Pastoralni pogled na pitanje zdravlja i odnosa prema hrani, prof. dr. sc. don Mladen Parlov Teologija hrane:biblijsko-teološki pogled, mr. sc. fra Jerko Kolovrat Filozofski pogledu na hranu i zdravlje i prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić, Hrana u monaškoj tradiciji zapadnog kršćanstva: Odnos prema hrani u askezi svetog Jeronima.
U drugom djelu izlaganja su imali: prof. dr. sc. Frane Strikić sa studija Mediteranske poljoprivrede, Ekološka proizvodnja hrane i njezina važnosti za zdravlje, književnica i novinarka Dragica Zeljko Selak, Slivanjski običaji vezani uz hranu i zdravlje i hrvatski alpinist, putopisac, redatelj dokumentarnih filmova i emisija, zaposlenik HRT-a, član HGSS-a, Stipe Božić, Vlastita iskustva – sport kao lijek.
Nakon pozdrava priređivača slijedilo je uvodno izlaganje Manje pure, više fiskulture, prof. Mrkonjića, s pedagoškoga motrišta, u kojemu je posebno bilo naglašen problem pretilnosti u Hrvatskoj kao jednom od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice koja je povezana s brojnim kroničnim bolestima te da se hrvatska suočava s uznemirujućim porastom pretilih osoba, u svim dobnim skupinama, a s druge strane, postavio je upit, kako je moguće da uz tako visoku pretilost imamo tako vrhunske sportaše?
Prof. Alojzije Čondić u svom je izlaganju ponudio pastoralni pogled na pitanje hrane i zdravlja, naglasivši da ova tema o puri i fiskulturi upućuje na stanje, odnosno tiče se ne samo razmišljanja, nego ponašanja suvremenoga čovjeka ili Hrvata te je govorio o pojavi zamršenosti i suprotnostima koje se u tom vidu javljaju: jedni gladuju, drugi bacaju; jedni zagađuju prirodu, drugi joj se ne znaju radovati, ljudi strahuju i od straha psihološki stradaju, te je kazao: „U tomu vidu tema pastorala zdravlja i hrane veoma je zamršena. S teološkoga aspekta suvremeni čovjek zbog straha od smrti umnogome se razbolijeva i pretjerano konzumira hranu i lijekove i tako šteti hrani. S jedne strane u svijetu se bacaju ogromne količine hrane i lijekova, a s druge strane umiru milijuni ljudi. S jedne strane se zagađuje okoliš a s druge se ne zna radovati Božjoj prirodi. Zbog uzburkanoga životnoga ritma i društvenih zahtijeva ljudi nisu u stanju se psihološki izdržati, padaju u depresiju, beznađe, pa upotrebljavaju mnoštvo lijekova. Prije svega radi se o antropološkoj paradigmi, s jedne strane materijalističkoj, a s druge strane kršćanskoj. Materijalistička paradigma poima čovjeka samo kao tijelo, pa čovjek ima potrebu samo raditi, jesti, živjeti, stvara se religija hedonizma. O tome se govori na prvoj stranici Svetoga pisma kada Adam i Eva zbog duhovne praznine posežu za hranom i ta je glad neutaživa.“, a zašto, je to tako, izlagač je ponudio odgovor, da je to „Zato što je čovjek, kako naučava crkva u Gaudium et spes, jedinstvo duše i tijela. Suvremeni svijet govori samo o zdravlju, bolesti i hrani, a zaboravlja na duhovnu dimenziju i time hrani pola čovjeka.“, zaključivši da „tako čovjek postaje duhovno prazan, bolestan, gubi nadu, vjeru i poseže samo za tjelesnom hranom i zdravljem zaboravljajući nahraniti duh i dušu i život usmjeriti vječnosti.“
Prof. Mladen Parlov u svom izlaganju govoreći o teologiji hrane i posta, istaknuo je, da hrana od početka do kraja Svetoga pisma jedan od središnjih izraza odnosa Boga i čovjeka, kazavši: „Teologiju hrane, promatramo kroz biblijsko-teološki vid, ne ograničava se na fiziološku potrebu za održavanje tijela, nego prožima cijelo antropološko, duhovno i eshatološko značenje hrane u odnosu prema Bogu, bližnjem i stvarnome svijetu. Od stabla u Edenu, preko mane u pustinji, do Euharistije kao 'kruha života', hrana u Bibliji uvijek nosi značenje koje nadilazi puko hranjenje.“ Posebno se osvrnuo na Hranu u Starome zavjetu i Novom zavjetu i na Euharistiju kao središnji oblik božanske hrane te o Postu, uzdržavanje koje hrani, zaključivši da teologija u Bibliji otkriva duboko jedinstvo tijela i duše, stvarnoga i otajstvenoga.
Prof. Jerko Kolovrat, govoreći o filozofskom pogled na hranu i zdravlje, kazao je da je hrana jedno od onih sveprisutnih iskustava koje rijetko stavljamo u filozofski svijet, iako se svakodnevno susrećemo s njezinim društvenim i simboličkim dimenzijama, istaknuvši „svako ljudsko biće mora jesti – ali kako jede, što jede, s kim jede i kada jede, sve su to pitanja koja prelaze biologiju i zadiru u prostor kulture, ćudoređa, religije“ te da u tom smislu „hrana postaje višeslojna vidljiva pojava i uočljiva činjenica (fenomen) dostojna filozofske raščlambe.“ Nadalje je govorio zašto je ova tema bila dugo ignorirana u filozofskoj tradiciji, zaključivši da je jedan od razloga „metafizičko nasljeđe koje odvaja duh od tijela, Platonska sumnja prema osjetilnim užicima, kao i kršćanski način života koji se sastoji od odricanja strasti i tjelesnih potreba, kako bi se postiglo duhovno pročišćenje, potisnuli su sve što ima veze s hranom u području niskoga, tjelesnoga, svjetovnoga.“
Prof. Ivan Bodrožić govoreći o odnosu prema hrani u askezi sv. Jeronima i njegovomu kršćanskom načinu života u odricanju strasti i tjelesnih potreba, kazao je da je sv. Jeronim, uzdanica monaškoga asketizma u zapadnom kršćanstvu te da je on dobro znao da je jedan važan element asketskoga života upravo odnos prema hrani, a o tome, „koliko je za monahe bilo važno paziti na prehranu da ne bude obilna i primamljiva, svjedoče i Jeronimovi životopisi svetih pustinjaka Pavla i i Hilariona. Za sv. Pavla Pustinjaka zapisat će da mu je hranu i odjeću pružala palma (Vita Pauli 6), a kada mu je u posjet došao sveti Antun Pustinjak onda će osjetiti blagodat Božje providnosti koja hrani monahe. Dok njih dvojica budu razgovarali, jedan gavran će im donijeti kruh da blaguju: 'U tim razgovorima opazi pticu, gavrana kako sjeda na granu drveta, te polagano sletivši položi čitavi kruh pred njih začuđene. Nakon njezina odlaska reče Pavao: - Eto, Gospodin, uistinu zdušan, poslao nam je ručak. Već šezdeset godina primam uvijek polovicu kruha, a nakon tvog dolaska Krist je svojim vojnicima udvostručio obrok. Nakon zahvale Bogu, obojica su sjela uz rub bistroga izvora. I ondje je nastala prepirka oko toga tko će prelomiti kruh, te je trajalo skoro do večeri. Pavao je nudio po običaju gostoprimstva, a Antun je poštovao pravo starijega. Konačno je pala odluka da svatko povuče kruh na svoju stranu, pa koliko kome ostane u rukama.' (Vita Pauli 10-11).“ Nadalje je kazao, da je nekoliko važnih detalja spojeno u tom odlomku, prvi je, kao što je proroka Iliju hranio gavran, tako hrani i njih dvojicu; drugi je detalj, da monah živi od Božje providnosti i u svemu zahvaljuje Gospodinu i treći detalj se odnosi na to kako monah njeguje gostoprimstvo prema drugima, a četvrti detalj, da je monah Kristov vojnik koji od Krista prima porciju hrane koja mu pripada.
Potom je govorio da u Životu sv. Hilariona također čitamo da je svetac prakticirao oštru askezu koja je pretpostavljala i veliko uzdržavanje od hrane. „Da izbjegne jače seksualne napasti, asketa ih je stavljao pod kontrolu prakticirajući post. Iskustvo važnosti hrane koje je imao Jeronim nije bilo samo za monahe, već je držao da je s obzirom na hranu neophodan odgoj za sve kršćane. Pa i onda kada svi ne trebaju imati isti način prehrane kao monasi, ipak trebaju imati krepostan stav prema hrani ne dopuštajući da prevlada požuda u njihovu životu.“
Prof. Frane Strikić je govorio o važnosti ekološke proizvodnje hrane i njezine važnosti za zdravlje, s osvrtom o maslini u prehrani te o tome što jedemo i pijemo, kako jedemo, s posebnim osvrtom na štetnost plastike kojom smo svakodnevno okruženi te je ukazao i na to, da su provedena neka istraživanja prema kojim svaki čovjek dnevno pojede pet grama plastike. Osvrnuo se i na prehranu u školi s upitom, koju i kakvu hranu djeca dobivaju i je li to zdrava hrana te imali zdrave hrane? Naglasivši da danas u trgovinama imamo u svako vrijeme kupiti sve vrste voća i povrća, ostavivši otvoreni upit, svakom ponaosob, koliko je to dobro ili loše za čovjekovo zdravlje.
Dragica Zeljko Selak u svom izlaganju o običajima u Slivnu, povezanim s hranom i zdravljem, govorila je o tradicijskoj prehrani i samoniklom jestivom bilju i ljekovitim travama po kojima je nekada Slivno bilo prepoznato u Imotskoj krajini te o blagdanskim i posnim (soparnim) jelima, koja su se temeljila prvenstveno na zdravom samoniklom bilju te o važnosti postu-kao lijeku za dušu i zdravlje, sa zaključkom, da se danas, prateći svjetske trendove, uveliko odmaklo od tradicionalne prehrane, te, ako je to, uopće više moguće, da bi se trebalo vratiti lokalnoj i izvornoj sezonskoj prehrani.
Posljednje izlaganje imao je Stipe Božić koji je govorio o svojim iskustvima s naglaskom da je sport pravi lijek i oslobođenje od onoga što čovjeka svakodnevno tišti, naglasivši, kako danas živimo u sportskim arenama, gledamo naše sportaše, sjedeći prikovani za ekrane, umjesto da se krećemo kroz prirodu i sportski živimo, ostajemo zarobljeni u zatvorenim prostorima prikovani za mobitele i da se današnja djeca uopće ne uče i ne potiču 'ti to možeš', suočiti se sa stvarnošću, nego su izložena strahovima. Nadalje je preporučio kako bi u školi trebalo biti više fiskulture te da bi trebalo promicati što više izlete i hodočašća, jer osim uz ono duhovno, čovjek se tada i tjelesno kreće i tako oslobađa tijelo od negativnih tvari, u zdravom tijelu, zdrav duh.
Osim ovih spomenutih izlagača, trebali su još izlagati prof. dr. sc. Sanja Stanić s Filozofskoga fakulteta, o poremećaju u prehrani pod sociološkim vidom i novinar i književnik Mladen Vuković o hrani u narodnoj književnosti, poslovicama i zagonetkama.
Nakon kratke rasprave, uime priređivača okrugloga stola, don Mladen Parlov pozvao je sve sudionike (nazočne i izočne) da svoje radove dostave do polovice kolovoza da bi se na vrijeme mogao tiskati zbornik radova koji bi se u Slivnu predstavio o blagdanu Sv. Mihovila.
DZS