Događanja

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u ponedjeljak, 30. rujna, na svetkovinu sv. Jeronima s novom akademskom godinom 2024./2025. Euharistijsko slavlje u kapeli Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu predvodio je Veliki kancelar mons. Zdenko Križić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit u koncelebraciji s nadbiskupom u miru, dekanom Fakulteta, prodekanima, profesorima i odgojiteljima CBS-a. Pozdravivši sve nazočne koncelebrante, djelatnike fakulteta i studente na početku nove akademske godine kazao je kako mi kršćani znamo da nova godina pred nama ne ovisi ni o kakvoj konstelaciji zvijezda, već o Božjem milosrđu i dobroti te o našem zalaganju, a potom je izrazio uvjerenje da nijednog od toga dvoje neće usfaliti. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu.

Mons. Zdenko Križić na početku svoje homilije podsjetio je da sv. Jeronim, zaštitnik Dalmacije i KBF-a u Splitu, spada u četiri velika crkvena oca te kratko prepričao Jeronimov životni put. Uslijed bolesti, sve je više počeo razmišljati o smislu života, vječnosti i razmatrati Božju riječ kroz koju je Boga sve više upoznavao i ljubio. Zbog toga je poželio da ga svi ljudi upoznaju te počinje prevoditi Sveto pismo na latinski. „Glavna poruka sv. Jeronima svim vjernicima je, bez sumnje, ova – poziv na čitanje i razmatranje Božje riječi sadržane u Svetom pismu“, rekao je nadbiskup i prisjetio se Jeronimovih riječi da je nepoznavanje Pisma nepoznavanje Krista. Jeronim je Božju riječ u život pretvarao, a samo živeći u skladu s njome ona postaje razumljiva. S druge strane, nepobitna je istina da životna praksa utječe na naš razum i da osoba počinje razmišljati onako kako živi. „Ako se ne trudimo usklađivati naš život s evanđeljem, onda ćemo uskladiti evanđelje s našim životom, a to može dovesti do toga da umremo kao pogani s evanđeljem u ruci“, ustvrdio je veliki kancelar i upozorio sve prisutne na ovu opasnost.

Sveti je Jeronim upoznavajući Krista sve više želio biti kao on, a to je upravo bila najveća Isusova želja – da njegovi učenici budu poput njega i da budu svjetlo svijeta. Isus je pozivajući učenike da budu svjetlo naglasio da ono mora biti vidljivo i svijetliti svima koji su u kući. Nadbiskup ističe da svjetlo najprije moramo biti u vlastitoj kući jer je lako svjetlucati onima s kojima se ne živi, ali to nije pravo svjetlo. Prije svega moramo biti svjetlo u svojoj kući, graditi mir u svojoj obitelji ili zajednici, stvarati ozračje radosti u vlastitom domu. Onda je sigurno da ćemo nositi svjetlo kamo god išli. „Dragi profesori, studenti, osoblje fakulteta, vaša kuća je Fakultet i tu morate također biti svjetlo“, poručio je nadbiskup. Pojašnjavajući evanđeosku prispodobu o sijaču rekao je profesorima i osoblju fakulteta da su na fakultetu sijači oni te da o njima uvelike ovisi žetva. Sijač je ovdje predstavljen kao onaj koji mora ponuditi sjeme svakom terenu bez kalkulacije jer sjeme, odnosno Božja riječ, svaki teren može pretvoriti u plodno polje budući da je ona stvaralačka. Bog u nas ima nadu, a sjeme će propasti samo ako ostane u zatvorenoj ruci sijača koji teren unaprijed proglašava neplodnim ili sijanje beskorisnim. Sijač mora praviti ispit savjesti i pitati se što on zaista sije – zdravo sjeme ili kukolj i tu se nalazi velika odgovornost sijača. Poželio je profesorima da ih se studenti trajno sjećaju, ne samo kao profesora, nego kao istinskih svjedoka vjera. Studentima je poželio da trajno njeguju teren svoje nutrine kako bi mogli primiti dobro sjeme i donijeti obilat rod. Potom im je poručio da mogu postati genijalci na nekim područjima, ali da će, ako ne budu njegovali kreposti, ostati bez radosti života. Homiliju je nadbiskup zaključio riječima jednog protestanskog teologa: „Priznajmo da se nikada nijedan teolog u Crkvi nije usudio svoje pouke započeti na ovaj način: 'Iziđe sijač sijati', i to nije dobro. Ovo bi nam pomoglo rasti u jednostavnosti i poniznosti“.

Na kraju misnog slavlja uslijedilo je zaziv Duha Svetoga, a potom je program nastavljen akademskim činom u dvorani Fakulteta kojim je moderirao prodekan za znanost prof. dr. Ivan Bodrožić.

Pozdravnu riječ uputio je veliki vicekancelar dr. sc. Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koji je po redu i časti pozdravio sve prisutne, a onda je rekao kako svako vrijeme ima svoje breme i kako ne znamo što će biti sutra. Osvrnuvši se na riječi iz nadbiskupove homilije kako budućnost fakulteta ovisi o njegovim članovima, ustvrdio je kako različitost veseli i da ujedinjenje različitih snaga donosi plodove i obilat rod kao u današnjem evanđelju. Na kraju je svima zaželio dobar početak i još bolji završetak rada te da Bog preko njihovih djela stvara ozračje dobrote, ljubavi, poštovanja i profesionalnog odnosa prema poslu i odabranom zvanju.

Prof. dr. sc. Šimun Bilokapić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, pozdravio je uvažene goste, profesore, a naročito one koji su se ove godine pridružili kolektivu, studente s posebnim naglaskom na brucoše kojima je poručio da su na svetoj misi mogli vidjeti koji je program fakulteta - biti zajedno. Pojasnio im je i da kao zajednica fakultet želi graditi dobre odnose starije i mlađe braće koja surađuju i idu prema konačnom dobru Crkve i društvene zajednice u cjelosti. Također ih je potaknuo da među sobom grade obiteljske odnose, a u konačnici je zahvalio mr. sc. Jerku Kolovratu što je prihvatio održati ovogodišnji lectio brevis te svima poželio plodonosan početak akademske godine.

Profesor na katedri Filozofije mr. sc. Jerko Kolovrat održao je lectio brevis o temi „Dromološke kategorije u filozofskoj misli Paula Virilija“, francuskoga filozofa kojega je okarakterizirao kao jednog od najoriginalnijih mislioca druge polovice dvadesetog stoljeća i početka drugog tisućljeća. Središnja tema njegova interesa bilo je tehnološko pitanje, a njegov rad nastojao je pokazati da je tehnologija temeljni element u oblikovanju ljudskog iskustva tijekom povijesti. Budući da povezanost čovječanstva i tehnologije za Virilija uzrokuje sve veće ubrzanje u svim područjima ljudskog života, filozof je najpoznatiji kao mislilac brzine. Virilio se, međutim, nije bavio samo ubrzanjem kretanja i prijenosa informacija koje je uzrokovala moderna tehnologija, već i njegovom suprotnošću, odnosno usporavanjem ili deceleracijom. Odnosno, dok tehnologija ubrzava sve oko nas, čovjeka prisiljava da provedemo sve više vremena u inertnim položajima, a njegove dromološke kategorije zorno otkrivaju razlog njegove zabrinutosti. Dromologija je znanost koju je osmislio Virilio za proučavanje brzine i njezinog utjecaja na ljudske kulturne i tehnološke sustave. Smatrao je da je je brzina odlučujući faktor ljudske tehnološke evolucije.

U svojim razmišljanjima o suvremenom napretku, Virilio strahuje da bismo mogli dosegnuti „zid ubrzanja“, nakon kojeg daljnje ubrzanje možda više neće biti moguće, odnosno kompatibilno s postojanjem. Pojašnjavajući porast brzine čovjekova kretanja do današnjih dana mr. sc. Kolovrat je ustvrdio kako Virilio smatra da revolucija komunikacija, elektromagnetskih tehnologija vodi do tog zida ubrzanja koji ukida samu potrebu za fizičkim kretanjem čovjeka koji više nema potrebu izlaziti iz kuće i na neki način dospijeva u vrstu smrti zbog tjelesne deceleracije. Ljudska su bića dostigla toliku razinu brzine iz koje proizlaze dva neizbježna i katastrofalna aspekta: rat i nesreća. Prispodobljujući vrijeme izlaganja fenomenu brzine s radom fotoaparata fra Jerko je zaključio kako je vrijeme za Virilia više intenzivno nego ekstenzivno te ustvrdio da njegovo shvaćanje vremena mijenja sam način razmišljanja o globalizaciji u čijem središtu sada stoji uspostava globalnog vremena koje vodi do jedinstvenog vremenskog referentnog sustava temeljenog na sadašnjem trenutku. Virilio ističe kako u današnjem svijetu više nije geografska ekstenzija temeljni i ključni element, već primarno vremenska udaljenost, koja se stalno smanjuje zahvaljujući inovacijama koje donosi tehnološki razvoj. Činjenica da je danas moguće doći do najudaljenijih mjesta u 24 sata putovanja stvara učinak zatvorenosti i nepodnošljive klaustrofobije zbog perceptivnog poništenja mogućnosti egzotičnog, dalekog i drugačijeg. Ljudi su tako postali zarobljenici brzine, smatra Virilio, a predavač zaključuje kako je možda jednostavno potrebno usporiti.

Na kraju programa prodekan za nastavu doc. dr. Ante Akrap iznio je sve važne obavijesti o predavanjima i tijeku rada u novoj akademskoj godini. Redovita nastava prema rasporedu počinje u utorak 1. listopada.

Tekst i slike: Danijela Musulin

FOTOGALERIJA

Whatsapp