Studenti

Stručna praksa kroz susret s drugima

Ovog ljeta, od srpnja do rujna, fra Stjepan Raić i fra Marko Udovičić sudjelovali su u Erasmus+ programu stručne prakse na kojeg su se prijavili preko Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Fra Stjepan je dva mjeseca boravio u Berlinu, a fra Marko u Milanu.

Stručna praksa sama po sebi daje prizvuk nečega što je bolje, nečega što čovjeka potiče, usavršava za daljnji napredak u životu. Tako i ova stručna praksa o kojoj pišemo opis je jednog iskustva koje na prvu ne možemo znati kakvo će biti jer ne poznajemo drugu stranu, onu s kojom se susrećemo. Pobliže se upoznavajući sa samom stručnom praksom otkivao nam se novi horizont na kojem smo mogli vidjeti da će to biti jedno lijepo iskustvo koje će nas dodatno obogatiti i potaknuti na daljnji rad. Međutim nismo mogli očekivati iznenađenje koje je bilo skriveno u tome radu, a koje nije bilo moguće ni znati dok se nismo susreli sa samim akterima događaja. Taj susret se odvijao s jednim dijelom povijesti koju su Hrvati izgradili izvan Domovine, u susretu s Hrvatima iseljenicima. Bio je to susret s onim našim dijelom povijesti koji svjedoči o hrvatskoj kulturi i običajima koje su Hrvati ponijeli sa sobom i kojeg su pokušavali istodobno sačuvati, ali i integrirati u kulturu i novi kontekst života u područjima u koje su se doselili. Boreći se za svoju egzistenciju bivaju prihvaćeni od drugih, a to je jako bitno s obzirom na neprilike zbog kojih su i otišli iz tadašnje Jugoslavije. Koliko je svima njima bilo bitno da ne izgube svoj identitet očito je iz želje za osnivanjem hrvatskih klubova, folklornih skupina i katoličkih misija. Kada poslušate njihove životne priče i ono što osjećaju prema Domovini, postajete svjesni da se radi o velikom svjedočanstvu koje odzvanja daleko i snažno, i kao takvo predstavlja Hrvatsku u pozitivnom svjetlu.
Fra Stjepan Raić je bio na stručnoj praksi u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin. Voditelj stručne prakse bio je fra Zvonko Tolić, a u misiji se također nalazi fra Dejan Međugorac. Fra Stjepan ima samo riječi hvale za cijeli projekt: „Njihova srdačnost i toplina s kojom sam primljen zaista je bila jako lijepa, jer je taj prvi kontakt iznimno bitan za daljnji rad. Sama stručna praksa se odnosila na administrativne poslove u župnom uredu, u organizaciji svakodnevnih aktivnosti, u socijalnom području i radu koji nije samo pastoralni, već je specifičan za život hrvatskih misija. Ono što je specifičnost same prakse, a to je po meni bilo nekako najbitnije je upoznavanje Hrvata koji žive na području berlinske biskupije. Koliko je veliko oduševljenje naših ljudi kada vide da je došao netko njihov i sama spremnost da vas ugoste ljepota je susreta u kojem je vidljivo da im je stalo da se osjećate ugodno. Koliko je bitno da se osjeti jedna takva bliskost koju njeguju Hrvati kroz druženja bilo da se radi o proslavama ili raznim manifestacijama koje organizira misija može samo biti poticaj da Hrvati i dalje njeguju svoju kulturu i čuvaju svoj identitet. Upoznajući život Hrvata također je neminovno da se upoznaju prilike i kultura Njemačke, u ovom slučaju Berlina koji nudi pregršt povijesnih i kulturnih znamenitosti. Kao glavni grad Njemačke, što se može vidjeti i po posjećenosti turista, to je grad koji živi 24 sata na dan, od zabave do kulturnih manifestacija koje se mogu posjetiti. Početkom kolovoza također su u Berlin došli fra Josip Brandejs i fra Kristijan Pisac na tečaj njemačkog jezika. Njima dvojici, još trojici bogoslova, fra Marku u Milanu i meni naša je Provincija dala punu potporu u našim ljetnim aktivnostima, bilo kroz tečaj jezika, bilo kroz Erasmus stručnu praksu. Tako da sam tečaj i ja upisao, kojeg smo pohađali u kolovozu, što je jedna lijepa prilika da se upozna i pobliže njemačka kultura, a imali smo priliku upoznati i druge sudionike tečaja koji su došli iz raznih dijelova svijeta. Slobodno vrijeme smo koristili za posjet znamenitostima kojih stvarno ima puno, a izdvojio bih posjet zoološkom vrtu i akvariju. Ovaj zoološki vrt je ujedno i najveći u Europi. Tu posebnu zahvalnost upućujemo fra Dejanu koji nam je bio vodič za razgledavanje znamenitosti i grada općenito. Gledajući na ovo berlinsko iskustvo po povratku u Hrvatsku mogu reći da sam obogaćen jednim predivnim iskustvom kojeg ću se rado prisjećati jer nosi lijepe uspomene. Hvala svima koji su na bilo koji način poduprli ovu stručnu praksu!“
Fra Marko također govori o svom prekrasnom iskustvu na stručnoj praksi u Milanu: „Kada je fra Šimun Markulin fra Stjepanu i meni objasnio kako postoji mogućnost da odemo na stručnu praksu u Berlin i u Milano, fra Stjepan je odmah zagrizao za Berlin, a ja za Milano, i još važnije obojica smo zagrizli knjige i riješili sve ispite prije odlaska. Rečeno mi je da u Milanu postoji udruga Hrvata koja se zove Klub prijatelja Hrvatske i prije samog odlaska saznao sam da ću se baviti arhivom te udruge koja je osnovana 1991. godine, a koja je bila vrlo aktivna za vrijeme trajanja Domovinskog rata. Bio sam vrlo uzbuđen što ću moći istražiti ovaj djelić naše povijesti. Po dolasku u Milano, u zračnoj luci me dočekao fra Ivica Karlo Lapić, član bolničkog reda svetog Ivana od Boga ili Milosrdne braće (u Italiji poznati kao Fatebenefratelli). Fra Ivica je također prior samostana u kojem sam boravio, te definitor svoje provincije. Ali nada sve izvrstan domaćin.
Odmah sutradan imao sam dogovoreni susret s gospođom Boženom Koricom, predsjednicom Kluba prijatelja Hrvatske, a susret smo imali u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Milanu gdje nas je ugostio dr. sc. Stjepan Ribić, naš generalni konzul koji je ujedno i inzistirao na prikupljanju i sistematizaciji arhive Kluba. Vrlo smo se brzo dogovorili kako ćemo realizirati ovaj projekt i nadam se da će uskoro rezultati ovog našeg zajedničkog rada biti objavljeni. Teško je u nekoliko rečenica sažeti dva intenzivna mjeseca, ali pokušat ću. Aktivnosti vezane uz stručnu praksu sastojale su se od proučavanja i digitaliziranja arhivske građe koju su, prije nego što je do mene došla, Božena i Stefani Luketić, studentica koja je stažirala u Generalnom konzulatu, kronološki poredali. Zatim smo Božena i ja išli od dokumenta do dokumenta i analizirali ih. Provodili bismo sate nad tim dokumentima i mislim da nam nijedan nije promakao. Uz ove aktivnosti imao sam i slobodno vrijeme koje sam iskoristio kako bih obišao Milano, tako da sam više puta posjetio veličanstvenu katedralu, čak se i popeo na krov. Zatim, posjetio dominikanski samostan u kojem se nalazi jedna od najpoznatijih slika uopće – Da Vincijeva Posljednja večera. Posjetio sam pinakoteku Brera i Ambrosiana. Bio sam u bazilici svetog Ambrozija gdje se nalazi i njegov grob, i još niz toga. I naravno, otišao sam na utakmicu na poznatom stadionu San Siro.
Hvala dragom Bogu na ovom divnom iskustvu i divnim ljudima koje sam upoznao. Hvala i Boženi koja je po najvećim vrućinama dolazila do mene u samostan kako bismo prošli kroz arhiv i kako bi svojim svjedočanstvom iz prve ruke oživila dokumente. Hvala generalnom konzulu Ribiću koji daje punu podršku projektu, a još važnije – daje cijelog sebe za Hrvatsku i Hrvate u Italiji. I na kraju, hvala mom domaćinu fra Ivici i svoj braći u samostanu koji su me prihvatili kao vlastitog brata. S fra Ivicom sam prošao uzduž i poprijeko Lombardiju, pa čak i izvan nje. Italija nudi neiscrpno duhovno, povijesno i kulturno bogatstvo, a još kad za sve to imate vodiča poput fra Ivice, jednostavno poželite ostati još poneki dan, mjesec, godinu. U svakom slučaju, vratio sam se kući obogaćen iznimnim iskustvom i nadam se da ću ponovno imati priliku otići na stručnu praksu. A istog je mišljenja i fra Stjepan, i svakako pozivamo ostale kolegice i kolege da se informiraju o Erasmus programima i da se odvaže sudjelovati u njima. A ako se boje papirologije, neka ne brinu. Tu je za nas bila, a i za njih će biti Doris Žuro koja maksimalno olakša cijeli proces. Doris, od srca ti hvala! “
fra Stjepan Raić i fra Marko Udovičić

FOTOGALERIJA

Whatsapp