Održan XXII. Međunarodni teološki simpozij: "Vjera u medijima

Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu od 20. do 21. listopada održan je XXII. Međunarodni teološki simpozij na temu „Vjera u medijima – mediji u vjeri.“ Devet znanstvenika, sa hrvatskih i inozemnih visokoškolskih institucija koji su imali izlaganje na skupu, kao i druge goste iz crkvenih i društvenih institucija te ostale sudionike simpozija, prvog dana održavanja ove manifestacije pozdravio je prodekan za znanost Katoličkog bogoslovnog fakulteta, izv. prof. dr. sc. Ivica Žižić.

Obrazložio je izbor ovogodišnje teme činjenicom da mediji imaju ključnu ulogu u informiranju i formiranju javnog mnijenja i mladih, a samim time i vjernika. Mediji kao tehnička pomagala i komunikacijski kanal su ključna i neosporna karika u kompleksnom procesu prenošenja vjere. U posljednjih nekoliko godina pokazali su se znatno bržima od teološkog mišljenja i reakcije na položaj, ulogu i značaj medija u/za vjeru, a upravo je teološka refleksija o složenom suodnosu vjere i medija neophodna za bolje razumijevanje i prihvaćanje novih izazova i prilika koje stoje pred strukom, ali i neakademskom zajednicom. Odabrana tema je plod promišljanja vjere u medijima i medija u vjeri u ljudskoj zbilji i polazne hipoteze da unatoč atraktivnim komunikacijskim sredstvima uvijek postoji čežnja za svetima, a upravo mediji mogu biti moćno sredstvo evangelizacije. Riječima da sveto u medijima uistinu može biti sretan trenutak vjere, započeo je ovogodišnji simpozij.

Prisutnima se obratio i nadbiskup Splitsko-makarske nadbiskupije msgr. dr. sc. Marin Barišić dajući epitet najvećeg i najboljeg komunikatora Isusu Kristu ukoliko pod komunikacijom mislimo na proces izlaženja iz sebe i darivanja drugom. Iskazao je uvjerenje da će simpozij ići u tom smjeru da pomogne onome tko je rob medija da postane njegov gospodar, a onome tko bježi od medija u pastoralnoj djelatnosti da ih prigrli kao blagoslov i dar Božji. Vicekancelar fra Joško Kodžoman, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja rekao je kako od simpozija očekuje konstruktivno sučeljavanje oko pitanja - klerikalizira li Crkva medije ili mediji marginaliziraju vjeru, kako to Crkva i mediji jedno drugom nerijetko spočitavaju, dok je u ime uprave Sveučilišta u Splitu, prorektor za logistiku, informacijsku infrastrukturu i optimizaciju, prof. dr. sc. Marko Rosić, pohvalio aktivnosti domaćina simpozija, Katoličkog-bogoslovnog fakulteta u Splitu, istaknuvši da sve njegove djelatnosti odgovaraju razvojnoj strategiji Splitskog sveučilišta, a u prilog živosti fakulteta po mišljenju prorektora Rosića ide i ovogodišnja tema simpozija. Na samom kraju ovog niza pozdravnih govora okupljenima se obratio dektan KBF-a, izv. prof. dr. sc. Anđelko Domazet. Izrazio je svoju nadu da će se ovim simpozijem potaknuti zainteresirane na razmišljanja o kršćanskom poslanju u digitalnom svijetu.

Prvi gost simpozija i izlagač s temom „Rastuća prisutnost Crkve u digitalnom svijetu“ bio je predsjednik-emeritus Papinskog vijeća za sredstva društvene komunikacije iz Vatikana, mons. dr. sc. Claudio M. Celli. Biskup Celli je istaknuo najvažnije strateške pristupe digitalnoj komunikaciji iz perspektive svog dugogodišnjeg iskustva na važnoj funkciji koju je obnašao u, možemo reći, najproduktivnijem povijesnom razdoblju nastanka i intenzivnog razvoja sredstva društvenih komunikacija, od Facebooka, Myspacea, YouTubea, Flickrea pa do Twittera i Instagrama. Laka dostupnost komunikacijskih uređaja i njihova sveprisutnost donijela je kulturološke promjene koje se ne smiju zanemarivati, dapače ključne su za razumijevanje navika ponašanja, oblika razmišljanja i zajedništva koje dominiraju u današnjem društvu. Te promjene zahtijevaju nove oblike izričaja i prenošenja evanđeoske poruke, odnosno nove forme priopćavanja u Crkvi. Međutim, važno je imati na umu da misijsko poslanje nije prenošenje informacija, već je prvenstveno stvaranje odnosa i zajedništva. Suvremena komunikacijska sredstva omogućuju samoočitovanje, ali i umrežavanje ljudi stoga je važno da se u toj mreži nađe i Crkva. S druge strane Crkva može dati „dušu Internetu“, kako se izrazio mons. Celli. Da bi u tome bila uspješna i prihvaćena potrebno je prilagoditi i „pojednostavniti“ jezik novim generacijama u svrhu njegove razumljivosti i prihvatljivost, ali i tehnologijama te obogatiti izričaj multimedijalnim sadržajima. Kao temeljni zadatak i izazov za Crkvu mons. Celli je istaknuo razvoj strategije kojom bi se Crkva kapilarno umrežila u digitalni svijet, a da zadrži svoju majčinsku ulogu u njemu, jer koristeći masovne medije za svjedočenje, obrazovanje, širenje vjere i pomaganje vjernicima Crkva pokazuje poseban oblik skrbi za vjernike i svoju iskrenu zauzetost za njih. Ona će ispravno odgovoriti na postavljene izazove koju pred nju stavljaju moderne komunikacijske tehnologije ukoliko svaki svoj trud u tom smjeru započne osluškivanjem.

Sa Američkog sveučilišta u Rimu na teološki simpozij stigao je izv. prof. dr. sc. Davor Džalto s jednostavnim naslovom „Medij vjere“, ali s upečatljivim idejama i analizom elemenata suvremene digitalne, multimedijalne kulture. Profesor Džalto je analizirao odnose medija i mišljenja te informacija i akcija upozoravajući na rastući antiintelektualizam koji kulminira pretjeranom konzumacijom televizijskih sadržaja. U više navrata autor je naglasio vizualnost suvremene kulture gdje slika stoji u prvom planu, a svi sadržaji koje kultura posreduje putem masovnih medija inzistiraju na estetici, zapravo atraktivnosti slike koja služi kao psihološki stimulans. Slike u medijima i u kulturi usmjerene su na osjećaje, tjelesnost, izazivaju zavist, očaranost, ali istovremeno svog promatrača vode u idolopoklonstvo i drže ga u izolaciji. Problem je, po mišljenju Džalta, što je zatvaranje čovjeka u vlastiti svijet istovjetno sa smrću. Mada liturgija predstavlja most između Boga i čovjeka, a ikone uprisutnjuju božanski svijet, Džalto je izrazio svoju sumnju u sliku i u riječ kao idealne medije vjere upravo stoga jer ne obuhvaćaju višedimenzionalnost vjere i bogatstvo njenih sadržaja. Dapače, slike i riječi na koje je naviknut današnji čovjek svode se na individualistički pristup vjeri što predstavlja ozbiljni antropološki, kulturni, komunikacijski, ali i vjerski problem.

„(Crkveni) mediji – izazov teološko-pastoralnom promišljanju i djelovanju“ naslov je teme koju je za simpozij odabrao izv. prof. dr. sc. Jerko Valković s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Svoje izlaganje profesor Valković započeo je konstatacijom da je Crkva oduvijek komunicirala posredstvom medija na raspolaganju što je potkrijepio kratkim povijesnim presjekom odnosa Crkve i medija. U medijima vidi mjesto susreta, dijaloga, izmjene iskustva i prostor za pastoralno djelovanje. Kao i prethodni izlagači, izdvojio je ulogu medija u oblikovanju kulture, ali i obiteljskog života i moralnih odluka zbog čega uočava nedostatak, ali i izazov formiranja infoetike. U kratkim crtama Valković je usporedio Crkvu i medije u kontekstu komuniciranja, gdje se pokazuje da je Crkvi neophodan osobni susret s vjernicima. Ono što je izdvojio kao zanimljivost u svijetu medija je činjenica da teritorijalna pripadnost ima sve manju ulogu, što znači da medijski posredovana komunikacija razvija novi koncept prijateljstva i zajedništva koji ne podrazumijeva nužno blizinu. Sve se to odražava na Crkvu koja ulaskom u medijski prostor prihvaća pravila medijskog izvještavanja i prezentacije u javnosti. Zaključio je da bi Crkva trebala više ulagati u vlastite medije i obrazovanje te angažman vjernika laika u tom području, kako bi progovorila iz svoje perspektive, onako kako je to oduvijek činila, poštujući svoju gramatiku, ali i šutnju i odmak od bučnog svijeta društvenih komunikacija i masovnih medija.

Uslijedila su izlaganja dvojice profesora, inače javnosti poznatih analitičara društvenih i crkvenih zbivanja. Doc. dr. sc. Ivica Šola s Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dugogodišnji je suradnik, kolumnist i komentator brojnih tiskovina u Hrvatskoj, pa je sudionicima progovorio iz perspektive svoje prakse u medijima s posebnim osvrtom na medijsku prezentaciju pape Franje i njegovu percepciju u javnosti u kojoj sve glasnije odzvanja parola „Papa da – Crkva ne“. U svom izlaganju „Slika vjere i Crkve u hrvatskim medijima“ Šola se zapitao je li Papa žrtva društva spektakla ili je to njegov svjestan izbor, njegov način inkulturacije vjere u društvo i pretvaranja Evanđelja u socijalnu priču. Senzacionaliziranje i pretvaranje Pape u medijsku zvijezdu tek je jedna medijska strategija, kao drugu, Šola je izdvojio strategiju posramljivanja, a kao treću naglašavanje ekscentričnog mimo onog redovnog i samim time manje atraktivnog. Mediji vrše teror transparentnosti, a tamo gdje je sve vidljivo, nema mjesta za vjeru, zaključio je Šola, dodavši da Crkva treba nadići nesigurnost pred medijima i poboljšati suradnju s njima da se ne dogodi ubijanje vjere prikazivanjem vjere.

Izv. prof. dr. sc. Božo Skoko, predstojnik novoosnovanog Odsjeka za strateško komuniciranje na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, kroz svoje izlaganje „Imidž Katoličke crkve u hrvatskoj javnosti i mogućnost upravljanja njime“ upoznao je prisutne s razlikom između identiteta i imidža i detektirao četiri kanala kroz koja nastaje imidž Crkve. Problem stvaraju prolazni fenomeni, koji se temelje na dojmovima i površnim informacijama, upozorio je Skoko, jer oni stvaraju pseudostvarnost. Neophodnim je istaknuo strategiju približavanja Crkve medijima kako bi se oni koristili za dobro, popularizaciju zanemarenih tema, pomaganje potrebitima, informiranost, za skretanje pozornosti javnosti na važna pitanja i ključne probleme. Primijetio je da su medijska priopćenja o crkvenim zbivanjima vezana uglavnom uz crkvena slavlja, prigodne biskupske poruke, skandale o institucijama i pojedincima, djelovanju crkvenih institucija i ostalim manje bitnim događajima čime se dupliciraju isti sadržaji na štetu raznolikosti.

Simpozij je svojim izlaganjem na temu „Masovni mediji kao predmet evangelizacije u teološkoj perspektivi Evangelii gaudiuma“ obogatio dr. sc. Jarosłav Krzewicki s Papinskog sveučilišta Sveti Križ u Rimu. Krzewicki se osvrnuo na mogućnosti evangeliziranja medija istaknuvši njihovu pozitivnu stranu, medije kao potencijalna mjesta istinskog susreta čovjeka s čovjekom, ali i grijehe medija, poput ovisnosti koju izazivaju, manipuliranja, prenošenja neistina i druge. Pozivajući se na spomenuti dokument Radost Evanđelja Krzewicki se zapitao je li Internet periferija u kojoj Crkva treba biti prisutna te je izdvojio sve njegove središnje teme, obraćenje, prihvaćanje i hrabrost te dijalog i radost, kako bi pozitivno odgovorio na to pitanje i zaključio kako je potrebno donijeti kršćansku radost na mrežu.

Posljednja tri izlaganja pripala su profesorima s fakulteta domaćina simpozija. Dr. sc. Mihael Prović i doc. dr. sc. Marijo Volarević s dva aspekta, katehetskog i etičkog, obradili su temu „Važnost korištenja medija u vjerskom odgoju mladih za etiku komunikacije“. Autori su upoznali prisutne s katoličkim medijima na globalnoj, ali i lokalnoj razini s posebnim vrednovanjem rezultata rada mladih koji aktivno medijski djeluju preko Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Istaknuli su višestruke oblike komunikacijskih procesa i elemenata komunikacije koje je potrebno interdisciplinarno istražiti. Naglasak su stavili na potencijal katoličkih medija da budu u službi vjerskog odgoja s jedne strane, i nužnost sustavnog etičkog odgoja mladih za medije koji nisu više samo pasivni konzumenti već aktivni sudionici i kreatori medijskih sadržaja, kako bi se otklonile postojeće zapreke u komunikaciji. Posljednji izlagač bio je dr. sc. Jure Strujić s temom „Internet u službi crkvenog navještaja“. Kroz spomenutu temu Strujić je donio pregled najnovijih katoličkih Internet sitova i mobilnih aplikacija koje su namijenjene svakodnevnoj vjerničkoj uporabi, a nude informativne sadržaje, liturgijske, katehetske i ostale, te predstavljaju katoličku blogosferu odnosno živa virtualna mjesta duhovnosti u društvu u kojem istovremeno žive i bore se tehnofilija i tehnofobija. Završnu riječ okupljenima, uputio je dekan KBF-a izv. prof. dr. sc. Anđelko Domazet s nadom da će održani simpozij senzibilizirati javnost i crkvene strukture za potrebu svjedočenja vjere u medijskom prostoru, čuvajući pri tom ono sveto odnosno autentičnost kršćanske poruke koja nadilazi svojstva i funkcije bilo kojeg komunikacijskog sredstva. S obzirom na sve rečeno tijekom simpozija ostao je zadatak trajne autorefleksije i autopercepcije Crkve kako u stvarnom tako i u virtualnom životu i njen kritički osvrt na vlastite medije te promišljanje o novim formama medijskog prezentiranja i priopćavanja.

Tijekom simpozija predstavljen je poseban broj časopisa Crkva u svijetu 3/2016 koji je u potpunosti posvećen radovima s prošlogodišnjeg teološkog simpozija na temu Stid. Višestrukost jednog osjećaja, kojeg su predstavili prof. dr. sc. Mladen Parlov i prof. dr. sc. Ante Vučković.

| dr. sc. Ana Jeličić | 27.10.2016 |