Ostale vijesti

Ako bi se Krist i tisuću puta rodio u Betlehemu, a ne bi se rodio u tebi, ostao si izgubljen zauvijek.

Angelus Silesius

Poštovani profesori, djelatnici, dragi studenti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu!

Božić nas i ove godine dočekuje i prima u svoje okrilje. Bilo da smo umorni i iscrpljeni od životnoga puta, bilo da smo radosni i puni poleta. Božić ima mjesta za sve: za mlade i stare, djecu i odrasle, za one koji su daleko i one koji su blizu. Budući da je Božić veliki Božji zagrljaj, u njega stanu svi ljudi svih vremena; budući da je Božić Božji i ljudski blagdan, u njemu nema isključivanja, ni isključenih, nema društvenih klasa, ni poniženih, nema podjela… Božić je blagdan svih, jer u Božjoj blizini ima mjesta za sve. Svi smo mi u Božiću i u svima nama je Božić.

Božić nas i ove godine očarava svojim sjajem. Opet ćemo sanjati otvorenih očiju dok ćemo u izobilju stola, riječi, susreta tragati za mirom koji taj sjaj Božića obećava. Hoće li naši snovi biti dosanjani ili ugušeni ili pak zaboravljeni, ovisi o nama, ovisi o tome hoće li ovaj blagdan nastaviti živjeti u nama. Božić je svakako blagdan snova, ali onih dosanjanih snova. I kada bismo prestali sanjati, nestalo bi Božića. Božić je san koji postaje stvarnost. On je neslućena istina i nepojmljiva ljepota koja je kadra preobraziti svijet. A tko još misli o preobrazbi svijeta u vremenu kada se zadovoljavamo sitnicama, a velike ideale više i ne sanjamo?

Netko je rekao da budućnost pripada umjetnicima, moliteljima i djeci, jednom riječju onima koji znaju sanjati otvorenih očiju. A ovaj nas blagdan upravo čini moliteljima, umjetnicima i povrh svega ovaj nam blagdan vraća djetinju razigranost i nedužnost. U ovim mračnim vremenima upravo to nam je potrebno: potrebni su ljudi spremni sanjati i izboriti se za svoje snove. Potrebni su ljudi koji će sanjati i dosanjati Božić u njegovoj izvornoj snazi i poruci mira, zajedništva, boljega svijeta... Potrebni su ljudi koji će vidjeti Božić očima djeteta, umjetnika i molitelja...

Promotrimo li dobro kako se sve to dogodilo u početku, vidjet ćemo da je Sin Božji rođen u krilu snova, da je rođen među ljudima koji su bili spremni sanjati i izboriti se za svoje snove. To su, u prvom redu, Marija i Josip, koji su Sina Božjega velikodušno prihvatili. Marija, koja nije znala 'kako će to biti', ali je čvrsto vjerovala; Josip, koji je sav uznemiren pokušao napustiti tu priču, ali ga je anđeo upravo u snu utješio i razuvjerio; tu su i pastiri, koji su se odazvali pjesmi anđela ne znajući je li to san ili stvarnost; i konačno mudraci, koji su 'pratili zvijezdu' zato jer su pratili snove. I zato jer su slijedili snove, mogli su vidjeti zvijezdu i doći pokloniti se Sinu Božjemu. Zato, prvi Božić bio je blagdan snova. I on će takav ostati zauvijek.

Isus je rođen u krugu ljudi koji su bili spremni sanjati i dosanjati; On je rođen među ljudima koji su bili spremni sanjati otvorenih očiju i slijediti svoje snove. On je, zapravo, po njima rođen ovomu svijetu. Istodobno, Isus je rođen u svijetu koji prezire snove i koji sve do dana današnjega prezire ljude koji sanjaju smatrajući ih opsjenarima, nedoraslima, opasnima... Svijet u kojem je Isus rođen nije mnogo različitiji od ovoga našega: to je svijet političke nadmoći i licemjerja religijskih kasta; to je svijet zatvorenih vrata, gdje nema mjesta za novi život. Isus je rođen u svijetu progonstva, u svijetu opterećenim strahom od prorokā, od promjena, u strahu od Božje blizine; Isus je rođen u svijetu herodovskih ubojstava, nepravde koja je razdirala društvo i koja ne ostavlja nade u bolje sutra.

Zar mi živimo u nekom drugačijem svijetu? Zar je naš svijet bolji? Kada nam se svakodnevno zatvaraju vrata, jer tražimo prostora za život; kad nas stalno marginaliziraju, jer se boje (jer smo bolji ili jer smo iskreni), kada neprestano ostajemo bez svojih prava, izloženi licemjerju institucija, tradicija i predrasuda, što je to drugo nego svijet koji se urušava i koji nema budućnosti. Zapravo, lako je za institucije. Ali nemaju budućnosti ljudi koji ne znaju sanjati, moliti i stvarati. Šteta ljudi koji su u sebi ugušili život da bi postali moćni; šteta onih koji su postali žrtve samih sebe, šteta onih koji su zaboravili moliti, biti velikodušni i biti „poput djece“ (usp. Mt 18, 3). U svijetu u kojem nema mjesta za snove, ima mjesta samo za lihvare i licemjere. A takav je svijet došao promijeniti Isus.

Božić je početak novoga svijeta, svijeta koji nastaje u snovima u kojima Bog progovara čovjeku, svijeta koji se stvara rukama ljudi koji od pustoši stvaraju život, ljudi koji svoje snove znaju dosanjati i onih koji su spremni slijediti zvijezdu. To je svijet ljudi koji su spremni pokloniti se Bogu, a neprestano prokazivati sjaj lažnih bogova. I onih koji se, iako nemoćni, hrabro suprotstavljaju lažnim veličinama. Božić je početak svijeta ljudi koji znaju dosanjati snove, makar ih smatrali čudacima, makar bili izgnani zbog svojih ideala.

Što drugo poželjeti za Božić negoli Marijinu vjeru, Josipov posluh, odvažnost mudracā i radost pastirā… Jednom riječju milost sna otvorenih očiju. Isus iščekuje ovoga Božića rođenje u našim srcima i pogledima, u našim djelima i u našim snovima. „Ako bi se Krist i tisuću puta rodio u Betlehemu, a ne bi se rodio u tebi, ostao si izgubljen zauvijek“, napisao je Angelus Silesius. To je pravo lice Božića, koje nas iznutra obnavlja, koji nas ne ostavlja u nekome lažnom miru, ni u lažnom sjaju, nego pokazuje zvijezdu za kojom nam je ići. Rođen u snovima i u stvarnosti ljudi otvorena srca, Božić je blagdan života.

Neka Vam je sretan Božić, svima Vama koji sanjate i koji ćete sanjati i dosanjati svoje snove, Vama koji ste zbog svojih snova progonjeni i ismijani, svima Vama koji slijedite zvijezdu i Vama koji velikodušno stvarate i gradite ovaj svijet.

U ime v. d. dekana prof. dr. sc. Anđelka Domazeta, v. d. prodekana za nastavu doc. dr. sc. Domagoja Runje i u svoje osobno ime neka je svima blagoslovljeno i sretno!

| Izv.prof.dr.ac. Ivica Žižić, v.d. prodekana za znanost| 21.12.2017 |

Whatsapp