Obavijest o obranjenom licencijatskom radu Hrvoja Petrušića

U petak, 18. ožujka 2016., Hrvoje Petrušić, apsolvent na poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju Kršćanstvo i suvremena kultura, uspješno je položio licencijatski ispit i obranio licencijatski rad na temu Recepcija Pavlove misli u suvremenoj filozofiji: Badiou – Žižek. Rad je napisan pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Anđelka Domazeta, a kandidat ga je izlagao pred Povjerenstvom za obranu licencijatskog rada i provođenje licencijatskog ispita u sastavu: prof. dr. sc. Marinko Vidović, predsjednik; izv. prof. dr. sc. Anđelko Domazet, mentor; izv. prof. dr. sc. Josip Mužić, član.

U prvom dijelu ispita Kandidat je predstavio svoj rad, obrazlažući razloge i opravdanost svoga istraživanja uz popratnu pps prezentaciju. Kao temu rada iznio je problem usvajanja Pavlove teološke misli od strane dvojice suvremenih filozofa – Alaina Badioua i Slavoja Žižeka – koji predstavljaju recentnu filozofiju ateističkog predznaka. Naznačio je kako usvajanje ideja i motiva Pavlove teologije od strane filozofije na neki način predstavlja inverziju događaja na Aeropagu opisanog u Djelima apostolskim (usp. Dj17,22–34): u suvremenoj filozofiji filozofi „propovijedaju“ nepoznatoga Pavla adresirajući svoju poruku čak i kršćanima i teolozima, čineći od Pavlove teologije apologiju vlastitog filozofskog sustava. Kandidat je uočio kako suvremena filozofija ima potrebu posezati za religijskim jezikom kako bi donijela i opravdala svoje zamisli i pojmove i dala im novu životnost.

Kandidat je kao cilj svoga istraživanja postavio teološko vrjednovanje i ispitivanje konzistentnosti metode kojom se rukovodi filozofijska recepcija Pavlove misli, a kao osnovni cilj je označio prosudbu recepcije tema iz područja teologije kod nekih filozofa te ispitati koliko je usvajanje Pavla u suvremenoj filozofiji vjerno načelu dijaloga, odnosno koliko predstavlja prisvajanje njegovih ideja kao vlastitih ili njihovo prilagođavanje vlastitim idejnim polazištima. Pojasnio je da se pojam recepcije ne uzima pod vidom usvajanja Pavlove poruke od strane filozofa na način mijenjanja njihovih polazišta, nego kao njihovo učešće u dijalogu između teologije i filozofije posredstvom Pavlove misli kao mjesta njihova susreta. Budući da fundamentalna teologija predstavlja komplementarni dijalog teologije i filozofije, i uslijed fenomena povratka religiji u području suvremene filozofije, tematika rada želi doprinijeti boljem razumijevanju odnosa teologije i filozofije, imajući u vidu njihov dijaloški potencijal. Prvo poglavlje koje nosi naslov „Pavao – novi događaj“ nastoji odrediti kontekste filozofijske recepcije Pavlove misli pod tri temeljna vida: 1) filozofijski – razmatra kako filozofi vide Pavla, fokus je na Pavlovu profilu kao originalnom misliocu; 2) ateistički – formalizirani Pavlov profil kao ateološkog mislioca, pisaca inovativnih i inspirativnih poetskih tekstova, a određen je svjetonazorom samih filozofa (Agamben, Badiou, Vattimo, Žižek) i obilježen svjetovnim, prosvjetiteljskim i areligioznim značajkama, i 3) politički – profil Pavla kao subjekta i militanta univerzalne istine gdje se interes za Pavlovu misao vodi političkim konotacijama za suvremenu filozofiju, na način da se od Pavlove osobe polazi kao od normativnoga modela emancipacijskog, alternativnog i subverzivnog djelovanja u društvu.

Drugo poglavlje je središnje i razrađuje misao Alaina Badioua o Pavlu, koji ga uzima kao paradigmu mišljenja o subjektu univerzalne istine – događaja. Pavlovu misao Badiou shvaća kao izvorno svjedočenje nove koncepcije istine događaja te ga u tome smisli vidi kao svojevrsnog utemeljitelja univerzalizma. Pavlove poslanice za nj su originalni poetski tekstovi, Pavao je poetski a ne teološki pisac, on je inspirativni model kako na nov način protumačiti temeljne filozofijske pojmove: sloboda, istina, subjekt, događaj, emancipacija, praksa, univerzalnost… Analizirajući Badiouovu misao Kandidat je zaključio kako Badiouovi filozofemi imaju kriptoteološko obilježje. Koristeći Pavla Badiou u svoju filozofiju ucjepljuje teološku koncepciju budući da njegovi temeljni filozofski pojmovi imaju teološko obilježje i podrijetlo koje je prikriveno materijalističkim i sekularnim tumačenjem njihova značenja. Kandidat je primijetio kako Badiou Pavlu zapravo niječe utemeljenje univerzalizma jer drži da gradi na nestvarnom događaju uskrsnuća koje određuje kao pseudodogađaj. Kandidat je istaknuo kako usporedba Badiouove koncepcije stvarnih događaja razotkriva njegovu neprincipijelnost u tumačenju i primjenjivanju istih mjerila na teološku kategoriju događaja. Ishodišta stvarnih događaja Badiou smješta u četiri područja: znanost, politiku, umjetnost i ljubav, bez obrazlaganja zašto je isključio teologiju. Pitanje je kako Pavlova teologija može biti primjer teorije univerzalne istine – događaja ako sama ne pripada stvarnim događajima. Tumačeći Pavla kao poetskog mislioca Badiou je teologiju proizvoljno stavio u područje estetike, tj. umjetnosti što opet znači promašaj metode formaliziranja koja nastoji stvoriti neutralan oblik uvjeta mišljenja univerzalne istine. Kandidat stoga drži kako Badiou čita u krivim kategorijama, a brojne tvrdnje do kojih dolazi svojom metodom formaliziranja umjetne su i neodržive jer ne postoji idejna korelacija između sadržaja Pavlovih poslanica i uvida autora koji Pavlom teologijom zapravo želi legitimirati vlastiti položaj u suvremenoj filozofiji.

Tema trećeg poglavlja je Slavoj Žižek koji dolazi iz istog idejnog područja kao i Badiou. U odnosu na Pavlovu misao promatra se Žižekova kritika Badiouovog paulinizma. Žižek uočava da Badiou Pavla tumači po uzoru na teoriju interpelacije L. Althussera te da je kršćanska religija ustvari zanijekana paradigma njegove filozofije. Drži kako je Badiouovo tumačenje pashalnog otajstva neodrživo nazivajući ga „teologom slave bez križa“. U svome pristupu Žižek se koristi psihoanalitičkim osporavanjem Badiouova čitanja Pavla s osloncem na J. Lacana. U svome dijalogu s teologijom Žižek se vodi filozofijom smrti Boga s osloncem na Hegela i drži da se unutar kršćanstva skriva materijalistička jezgra. U utjelovljenju Žižek na djelu vidi materijalizam milosti koja se daje do samouništenja i dovodi do konačnog Božjeg samoukidanja te prepuštanja čovjeka njemu samome. Kandidat je zaključio kako Žižekovo čitanje Pavlovih teoloških tekstova predstavlja subverzivnu i neobjektivnu politiku koja očituje radije plauzibilnost autorovih teza nego stvarnu Pavlovu poruku.

U drugom dijelu ispita Kandidat je odgovarao na zadane licencijatske teme iz područja eugenike i odnosa vjere i razuma, filozofije i teologije.

Ovom obranom položen je sedmi licencijatski rad na poslijediplomskom studiju Kršćanstvo i suvremena kultura, sveukupno deseti na poslijediplomskim studijima KBF-a Sveučilišta u Splitu.

Ana Peroš, Voditeljica tajništva PDS-a