Međunarodni znanstveni skupovi na KBF-u

U prigodi otvaranja simpozija, u ime organizatora, uvodnu riječ uputio je izv. prof. dr. Ivica Žižić, v. d. prodekan za znanost. „Nije posve točno da kroz sport ljudi samo bježe od sebe i od svoje otužne svakidašnjice, nego se kroz sport približavaju onomu doista bitnomu: predanosti, borbi, naporu, oslobođenju, eshatološkoj radosti, nepatvorenoj ljepoti i dubokoj vjeri. Sport zasigurno nije tek delirij koji se hrani narcisoidnim optimizmom i nekim arhaičkom žeđu za pobjedom. Mogu li se ljudi sportom približiti Bogu igraču? Ovo i druga pitanja pokazuju da je sport danas postao više povod za traženje izgubljenih sadržaja istinske religioznosti, negoli kao mjesto dijeljenja teoloških lekcija i moralnih uputa. Teologija u sportu ima, doista, priliku proniknuti čovjekovu egzistenciju i njegovu iskonsku otvorenost svetomu. Mogućnost susreta vjere i sporta događa se svaki put kad s obiju strana padnu maske predrasuda, no otkrije se iskonsko lice i sporta i religije, a to je sveta igra. U igri se sluti čovjek i svijet kakav bi trebao biti: skladan i mistično sazdan u jedno, probuđen u ozračju slobode, obnovljen na čistim vrelima“, kazao je, između ostaloga, dr. Žižić te dodao: „Ovaj naš skup prilika je da na znanstvenoj razini mislimo mogućnosti i izazove vjere i sporta u susretu ne zatvarajući oči pred predrasudama, protuslovljima, ali i pred neslućenim obećanjima koja taj suodnos nude. To je obećanje velikog sklada, „totalnih iskustava“, koja su kadra preobratiti naše postojanje u svetkovanje. Istinska vjera i pravi sport imaju mnogo toga zajedničkoga: to je poglavito želja da čovjeka učine cjelovitijim, a ovaj svijet sretnijim i boljim. No on to, zacijelo, neće biti ne integrira li višnje načelo svetoga.“

Sudionike skupa je potom pozdravio Veliki kancelar KBF-a u Splitu mons. dr. Marin Barišić koji je istaknuo aktualnost teme i problematike suodnosa vjere i sporta, odnosno čovjekova tijela i duše. U tom je svjetlu kazao da stara izreka: „Zdrav duh u zdravom tijelu“, vrijedi i obrnuto: „Zdravo tijelo u zdravom duhu“. „Koliko je sport važna dimenzija čovjekova života govori i naš svakodnevni jezik kad primjerice kažemo: 'Hram sporta, hram nogometa, hram košarke'. Teretane nam postaju kapelice svakodnevne liturgije. Sport traži vježbanje i rezultate kao i vjera svjedočenje i djela“, poručio je nadbiskup.

Pozdravnu riječ uputio je prof. dr. sc. Branko Matulić, prorektor Sveučilišta u Splitu. „Katolički bogoslovni fakultet iz godine u godinu podiže ljestvicu svoga znanstvenog djelovanja, a tome pridonose i ovi simpoziji. Vaš fakultet se bavi svakodnevnim, ovozemaljskim, posebnim društvenim temama i na taj način pridonosi zajednici u kojoj djeluje i na neki način uvijek je glas savjesti svima nama, tako i Sveučilištu. Važno nam je kakvi glasovi i kave spoznaje dolaze s ovoga fakulteta. Odnos vjere i sporta danas fluktuira između hrama i arene, koja ima drukčiju asocijaciju. Nadam se da će između hrama koji ima snažnu vjersku dimenziju i arene u kojoj djeluje okrutna borba, na kraju pobijediti ljudsko dostojanstvo jer ukoliko i kroz vjeru i kroz sport poštujemo ljudsko dostojanstvo, poštujemo i dostojanstvo Boga“, kazao je prorektor Matulić.

Simpozij je otvorio v. d. dekana KBF-a izv. prof. dr. Anđelko Domazet naglasivši aktualnost teme za „sadašnji trenutak Crkve, teologije i društva općenito. Teologija se treba zanimati za sport zato što se teologija bavi čovjekom u njegovoj složenoj tjelesno-duhovnoj stvarnosti, a među njegovim različitim aktivnostima svojstvenom mu je da se bavi sportom, igrom“. Izrazio je nadu da će simpozij potaknuti na dublje razumijevanje teološkog i antropološkog značenja vjere u sportu i sporta u području odgoja i pastorala Crkve.

Nakon riječi pozdrava organizatora u prigodi otvaranja simpozija, kojemu je nazočila i dekanica Kineziološkog fakulteta prof. dr. sc. Đurđica Miletić i prodekan Filozofskog fakulteta doc. dr. sc. Gordan Matas, uslijedilo je predstavljanje zbornika radova XXII. međunarodnoga znanstvenog simpozija „Vjera u medijima – mediji u vjeri“ o kojem je govorio prof. dr. sc. Mladen Parlov, a izlaganje dr. sc. Jure Strujića pročitao je prof. dr. Ante Mateljan.

Potom je predavanje održao prof. dr. sc. Lincoln Harvey (St Mellitus College, London, Ujedinjeno Kraljevstvo) o temi "Sjetimo se da smo igračke: sport u teološkoj perspektivi“. U svome je predavanju govorio o stvaranju ni iz čega, o ne postajanju potrebe za smislenim stvorenjem, o sportu kao nepotrebnoj ali smislenoj aktivnosti. Zaključio je kako sport nalikuje bogoštovlju ali „nije bogoštovni čin, protivno važećim strujanjima u teologiji sporta, a u skladu s povijesti crkvenoga učenja u njezinoj kritici prema poganskim utjecajima. To je, naprotiv, autoreferentni čin izdvojen od doksološke prakse. Naravno, srodnost je očita jer oboje izražavaju tko smo. No sport, da tako kažemo, nije usmjeren k zajedništvu s Bogom. To je drukčija komemoracija od one koju vršimo u euharistiji. To je drukčije prisjećanje od spomen-čina euharistijske molitve. Ovdje, dalje, nema transsupstancijacije – ili 'transcendencije' – jer se jednostavno suočavamo s dinamičnom tvarnošću onoga tko smo u samodostatnom činu.“ Dr. Harvey zaključuje da „kršćanin mora razumijevati sport. On je liturgijsko slavlje naše kontingencije, tjelesni ritual koji ukazuje na naše mukotrpno putovanje podsjećajući nas na naše ne-ozbiljno podrijetlo kao igračaka koje su pozvane da se klanjaju Bogu.“

| Tekst i slike: Silvana Burilović Crnov, Splitsko-makarska nadbiskupija | 20.10.2017 |

Drugi dio drugoga dana XXIII. međunarodnoga teološkog simpozija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu koji se odvijao na temu "Vjera i sport u susretu" u petak, 20. listopada program je počeo predavanjem izv. prof. dr. sc. Ivice Žižica (Katolički bogoslovni fakultet u Splitu; Papinski liturgijski institut Papinskog sveučilišta sv. Anzelmo, Rim) o temi „Ritualizacija u sportu“.

Dr. Žižić je odmah na početku svoga predavanja predstavio svoju temu govoreći kako će nastojati pokazati antropološku osnovu ovih dvaju kulturoloških fenomena. Ritual u sportu itekako je prisutan. Svoje predavanje podijelio je u tri segementa pitanja: pitanje ekspresivne funkcije, transformativne funkcije te estetske funkcije u kojoj se pronalaze vjerski obredi i sportsko ponašanje. Naglasio je kako se sport obredno igra u natjecanjima, a religija se igra s transcendencijom tako da je obrednost spušta u imanentno dok se sport igra s imanentnim tako da se otvara jednoj vrsti transcendencije. Postoje razne definicije igre, a kao najpotpuniju rekao je kako je igra slobodna, neproduktivna i neizvjesna aktivnost koja otvara prema zamišljenoj stvarnosti i prema hipotetskom načinu djelovanja. Igra uključuje preciznu simboličku elaboraciju prostora i vremena. Sport i religija se igraju preko obrednih transformacija. Tu se jasno uočava nekoliko faktora: peformativnost, formalnost, stvaranje idealnog poretka te združivanje svetoga i profanoga. Estetska funkcija je ritualna funkcija koja sport promatra u svjetlu hipotetskog djelovanja. Izlagač je naglasio kako obred djeluje infraracionalno tj. da se kreće u sferi značenjskog izobilja i posebno emotivnog vrenja.

Dr. Žižić potom je prikazao video iz svibnja 2017. s nogometnog stadiona Olimpico u kojem je prikazana nogometna ikona F. Totti s ciljem da se zapitamo je li sport danas postaje nekom vrstom zamjenske religije po svojoj obrednosti: pozdravi, dodiri, ljubljenja, klanjanja, slavljenja. Po svim svojim elementima ovo je religijsko slavlje iako se tako ne čini jer je on sposoban obuhvatiti na tisuće ljudi i sve ih sabrati u jednu jedinstvenu communitas te ih uvesti u jedan jedinstveni tok-flow. U ovom primjeru pokazao je kako sport valorizira tijelo – Totti je ovdje svetac i polubožanstvo. Sport estetizira pokret čineći ga sakralnim i lijepim. Religija utjelovljenja kršćanstva danas ima poteškoću s tijelom. Pitanje tjelesnosti je pomalo racionalizirano i moralizirano kao da se na tijelo gleda kao nešto što je niže od uma i duha. Kršćanstvo osim toga s teškoćom odražava blagdansku poetiku što nije slučaj na Olimpicu. Svijet sporta s velikom lakoćom zahvaća u blagdanski egzistencijal čovjeka te se s razlogom možemo zapitati: Može li sport zamijeniti religiju?

| Tekst: Ivan Zovko, Foto: Klement Radosoljić |