I. FILOZOFIJA

1. Novovjeka metafizika.
2. Søren Kierkegaard, kršćanstvo, subjektivnost i istina.
3. Hans Georg Gadamer i univerzalnost hermeneutike.
4. Etika - Ćudoredno dobro kao pravilo volje: ratio recta, krjeposti i norme.
5. Filozofska antropologija - Čovjekov govor, kultura i rad.

II. SVETO PISMO STAROGA ZAVJETA

1. Stvarnost, narav i predmet Objave, bogoduhost Svetoga pisma, osobito klasična biblijska mjesta (2Tim 3,16; 2Pt 1, 20-21, do), istina Svetoga pisma, književni rodovi [Dei Verbum).
2. Izvještaj o stvaranju čovjeka i problematika iskonskoga grijeha (Post 1-3); temeljne antropološke tvrdnje.
3. Specifičnosti izraelskog proroštva; poziv, uloga i zadaća proroka u Izraelu: Iz 6,1-13; Jr 1,4-19; Ez 1-3.
4. Razvitak i važnost mesijanske ideje u Staromu zavjetu; izabrana mesijanska mjesta: 2Sam 7; Ps 2 i 110; Iz 7,14-15; 9,1-6; 52,13-53,12; Zah 9,9-10; Dn 7,13-14 i Jr 33,14-26.
5. Sinajski savez i Deset Božjih zapovijedi (Izl 20,1-21; Pnz 5,1-21): važnost i glavna poruka.

III. SVETO PISMO NOVOGA ZAVJETA

1. Književna vrsta, faze formiranja i povijesnost sinoptičkih evanđelja. Govor na gori (Mt 5-7).
2. Posebnosti Ivanova evanđelja s posebnim osvrtom na Prolog (1,1-18).
3. Prigodnost Pavlovih spisa i razvitak njegove misli prema kronologiji njihova nastanka.
4. Abrahamov lik u Pavlovoj misli prema poslanicama Galaćanima i Rimljanima.
5. Krist i njegovo svećeništvo u Poslanici Hebrejima.

IV. TEMELJNO BOGOSLOVLJE

1. Značenje pojma Objave, neki povijesni modeli shvaćanja Objave (epifanijski, instrukcij- ski, personalistički), razlika između kozmičke i povijesne objave, osnovni elementi biblijskoga iskustva Objave, kristocentričnost novozavjetne Objave. Aktualni katolički nauko Objavi u svjetlu teološke predaje i dokumenata učiteljstva Crkve: dogmatska konstitucija Dei Verbum, odnos između Pisma, Predaje i Učiteljstva, refleksija o vjeri kao sastavnomu dijelu događaja Objave.
2. Povijest Isusa Krista: Isusova poruka, njegova čudesa, kristološki naslovi, Isusova smrt i uskrsnuće. Vjera Crkve o Isusu Kristu: Isusovo božanstvo, njegovo otkupiteljsko djelo, teorije spasenja tijekom povijesti.
3. Kristovo obećanje i povijesno ustanovljenje Crkve kao novoga Božjega naroda. U Crkvi, koja je tijelo Kristovo i opći sakrament spasenja, postoji temeljno dostojanstvo svih vjernika i raznolikost darova, služba i zadaća. Struktura i glavne poruke konstitucije Lumen Gentium.
4. Služba i kolegijalno učiteljstvo biskupa te učiteljstvo Pape.
5. Crkvenost i znanstvenost bogoslovlja kao sustavnoga razmišljanja o Objavi i vjeri.

V. POVIJEST KRŠĆANSKE LITERATURE I KRŠĆANSKOGA NAUKA

1. Pojam patrologije i znanstveni status discipline. Stanje Crkve i teologije u prednicej- skomu razdoblju. Opće značenje apostolskih otaca u povijesti teološke misli te najvažnije informacije o pojedinim autorima i djelima (Ignacije Antiohijski, Klement Rimski, Polikarp iz Smirne, Didache, Pseudo-Barnabina poslanica, Hermin Pastir). Apokrifna književnost. Apologetika u drugomu stoljeću i najvažniji predstavnici (Justin, Tacijan, Aristid iz Atene, Teofil Antiohijski, Atenagora).
2. Protumačiti hereze koje nastaju u drugom stoljeću: gnosticizam, marcionizam, mon- tanizam i monarhijanizam. Objasniti nastanak i važnost antiheretičke književnost u tom razdoblju, a napose značenje Ireneja Lyonskoga. Aleksandrijska škola i najvažniji predstavnici (Klement Aleksandrijski, Origen). Začetci latinske književnosti u Africi (Tertulijan, Ciprijan).
3. Arijanska kriza između Nicejskoga i Carigradskoga sabora i najvažniji autori uključeni u raspravu u prvomu razdoblju (Atanazije Aleksandrijski, Euzebije Cezarejski, Ćiril Jeruzalemski). Problem makedonijanstva i apolinarizma. Kapadočani. Antiohijska škola (Teodor Mopsuestijski, Ivan Zlatousti).
4. Crkvena književnost na Zapadu u IV. i V. st. (Hilarije, Ambrozije, Jeronim i Augustin). Raskoli i krivovjerja na Zapadu: donatizam, maniheizam, priscilijanizam i pelagijanizam.
5. Teološke rasprave između antiohijske i aleksandrijske škole. Problem nestorijanizma i Marijino bogomaterinstvo. Efeški sabor (Ćiril Aleksandrijski, Teodoret Cirski). Problem monofizitizma i Kalcedonski sabor.

VI. DOGMATSKO BOGOSLOVLJE

1. Trinitarna teologija: vjera u Trojedinoga Boga utemeljena je na biblijskoj objavi Staroga i Novoga zavjeta a njezin je konačni lik plod višestoljetnoga rasta vjerničkoga posvještenja sveobuhvatnosti biblijskoga govora o Bogu.
2. Kristologija: Isus Krist, Sin Božji i Sin čovječji, svojim je djelom i navještajem potvrdio svoje mesijansko poslanje. Crkva je definirala da je istobitan s Ocem, potpuni Bog i potpuni čovjek, jedincati posrednik između Boga i ljudi, otkupitelj i proslavljeni Spasitelj.
3. Teološka antropologija: čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju (Post 1,26), pozvan je nakon istočnoga grijeha i osobnih grijeha suobličiti se Kristu po Duhu Svetomu (2 Kor 3,18). Život milosti daruje mu slobodu djece Božje i vodi ga u eshatološko zajedništvo spasenja.
4. Sakramenti: pojedini sakramenti Crkve, koja je u Kristu opći sakrament spasenja, znak najtješnjega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (LG 1.; 11.), jesu otajstveni događaji susreta s proslavljenim Kristom kao Božjim sakramentom.
5. Euharistija: otajstvo euharistije je spomen-čin Gospodinove smrti i uskrsnuća, sakramentalna žrtva i sveta gozba, u kojoj je istinski, tvarno i supstancijalno prisutan Krist Gospodin.

VII. MORALNO BOGOSLOVLJE

1. Osnovno moralno bogoslovlje: Materijalni i formalni objekt, izvori i definicija moralne teologije (OT16). Narav moralnog zakona: definicija, svojstva i vrste. Vječni zakon i naravni moralni zakon. Narav savjesti (temeljna savjest, moralno znanje i moralna savjest). Savjest u antičkim vremenima, Bibliji i na Drugom Vatikanskom Koncilu (GS 16). Savjest kao norma ljudskoga djelovanja. Nesavladivo/savladivo pogrešna savjest. Razlika između „actus humanus" i „actus hominis". Trostruki izvor moralnosti. Grijeh- -grešnost-krivnja. „Gubitak smisla grijeha". Grijeh kao: buna protiv Boga, povreda njegova zakona, uvreda Bogu, „aversio a Deo et conversio ad creaturas". Podjela grijeha?
2. Bogoštovlje i kreposti: Kreposti općenito (podjela, svojstva, elementi). Vjera (objekt, dimenzije, vrste, svojstva, potreba i dužnosti, grijesi protiv vjere). Nada (objekt, vrste, dimenzije, potreba, grijesi protiv nade). Ljubav (mnogovrsnost, ljubav u SP, objekt, potreba, plodovi, primat, grijesi protiv ljubavi). Bogoštovlje (temelj i obaveza, glavni oblici kulta, grijesi protiv bogoštovlja). Duhovna jakost (mučeništvo, srodne kreposti). Umjerenost (vrste, današnji crkveni zakon posta i nemrsa, vrste čistoće). Razboritost ili mudrost (čini, vrste, razboritost i savjest, grijesi protiv razboritosti). Pravednost (vrste, kreposti pratilice, temelj prava, objekt i subjekt prava, osnovna prava čovjeka, nepravda, sloboda, istina, čast i dobar glas, materijalna dobra).
3. Etika spolnosti: Spolna antropologija (biološka, psihološka, dijaloška, društveno kulturalna, egzistencijalna i otajstvena dimenzija ljudske spolnosti). Poteškoće oko asi- miliranja spolnosti u kršćanstvo. Izvorno kršćanska kozmovizija spolnosti. Norme spolnoga morala u Svetom pismu. Opravdanost i postavka spolne etike. U čemu se sastoji spolni grijeh? Težina spolnoga grijeha. Etičke manipulacije u shvaćanju žene. Homoseksualnost. Antropologija i moral heterospolnog odnosa.
4. Bračni i obiteljski moral: Definicija braka. Predbračni period. Institucija zaručništva u povijesti i danas. Predbračni odnosi. Antropologija i moral bračne ljubavi. Aktualna kriza bračne institucije. Stabilnost braka i razvod. Značenje i zadaća obitelji. Razlog obiteljske ustanove danas. Moralna izobličenja obiteljskog života. Načelo odgovornog rađanja.
5. Bioetika: Nastanak, širenje i definicije bioetike. Bioetički modeli. Metoda istraživanja u bioetici. Laička/katolička bioetika. Humaniziranje medicine. Personalistička antropologija. Ljudsko tijelo i njegova komercijalizacija. Načela personalističke bioetike. Konfliktne situacije i načela za njihovo rješavanje. Modeli odnosa liječnik-pacijent. Informirani i slobodan pristanak.

VIII. PASTORALNO BOGOSLOVLJE

1. Nastanak i povijesni razvitak pastoralnoga bogoslovlja. Pastoralno bogoslovlje u raspravi od Drugoga vatikanskog sabora do danas. Pastoral prema Gaudium et spes i pobudnici Evangelii gaudium. Pastoral kulture.
2. Predmet i metode pastoralnoga bogoslovlja. Načelo utjelovljenja.
3. Pastoral župne zajednice. Kraljevsko i ministerijalno svećeništvo (vjernici laici i svećenici). Pastoralno programiranje: postavke programiranja, temeljne postavke pastorala, izazovi pastoralnih pothvata, izradba pastoralnoga programa, participativne strukture (vijeća).
4. Pastoral ad intra: odgoj i izobrazba u duhu sinodalnost, izgradnja crkvenoga zajedništva, pastoralno i duhovno vodstvo. Pastoral ad extra: Prva/nova evangelizacija, kerigma i prvi navještaj. Društveni pastoral. Karitas.
5. Pastoral sakramenata, blagoslovine, sprovod. Homilija. Pastoral mladeži, braka i obitelji. Crkveni pokreti. Pastoral slobodnoga vremena, turizma, izbjeglica i selilaca.

IX. EKUMENSKO BOGOSLOVLJE

• Povijest ekumenskoga pokreta i nastanak Ekumenskoga vijeća Crkava.
• Stav Katoličke Crkve o ekumenizmu do Drugoga vatikanskog sabora.
• Dekret Drugoga vatikanskog sabora Unitatis redintegratio.
• Katolička načela ekumenizma.
• Enciklika pape Ivana Pavla II. Ut unum sint.

X. LITURGIKA

1. Osnove teologije liturgije. Definicija liturgije prema Drugomu vatikanskom saboru, simbol i obred, opseg i sadržaj slavlja, Crkva i liturgija, uloga Božje Riječi u liturgiji Crkve.
2. Povijest liturgije. Posebni naglasci iz općega pregleda povijesti liturgije od Novoga zavjeta pa do Drugoga vatikanskog sabora i poslijesaborske obnove. Pregled povijesti različitih zapadnih obitelji i obreda, osobito rimske liturgije.
3. Kristovo Otajstvo u liturgijskoj godini. Vrijeme kao prostor ostvarivanja Kristova vazmenoga otajstva, anamneza, Otajstvo, slavlje Kristovih otajstava u krugu liturgijske godine.
4. Liturgijski prostor i liturgijska umjetnost. Liturgijski prostor kao mjesto ostvarivanja Kristova vazmenoga otajstva, liturgijska žarišta, umjetnost i ikonografija. Glazba u liturgijskomu životu Crkve. Tradicija gregorijanskoga pjevanja u rimskoj Crkvi. Prijesaborski, saborski i poslijesaborski dokumenti XX. stoljeća o liturgijskoj glazbi. Hrvatska glazbena tradicija: glagoljaško i pučko pjevanje.
5. Teologija liturgijskih slavlja. Pojam sakramenta i sakramentalnoga slavlja, kristološki temelj sakramentalnosti, središnjost euharistije u cjelini sakramentalnoga života Crkve, krštenje, potvrda i euharistija kao otajstva pristupa kršćanstvu, teologija euha- ristijskoga slavlja: bogoslužje Riječi, bogoslužje stola, četiri euharistijske molitve.

XI. CRKVENA POVIJEST

1. Početci Crkve, progoni kršćana i priznanje kršćanstva; Seobe i pokrštenje naroda.
2. Raskol Crkve 1054.; starovjekovna krivovjerja i sabori.
3. Avignonsko razdoblje (1309. -1378.) i kriza jedinstva zapadne Crkve (1378. -1418.); obnova Crkve nakon Tridentskog koncila;
4. Crkva u vrijeme hrvatske narodne dinastije; Redovnici na hrvatskom tlu.
5. Hrvatski katolički pokret; Crkva i totalitarizmi XX. stoljeća.

XII. KANONSKO PRAVO

1. Božji narod: obveze i prava vjernika laika, klerika i članova ustanova posvećenoga života. Hijerarhijsko uređenje Crkve: vrhovna Crkvena vlast, Rimska kurija, biskupi, biskupije i župe.
2. Kaznene mjere u Crkvi: kažnjavanje kažnjivih djela općenito, kazneni zakoni i kaznene zapovijedi, podložnici kaznenih mjera, kazne općenito, kazne za pojedinačna kažnjiva djela.
3. Priprava na ženidbu i ženidbene zapreke (dokumenti potrebni za ženidbu, ispit zaručnika i način utvrđivanja njihova slobodnog stanja, napovijedi, postupak za ženidbu, zabrane prisustvovanja (kan. 1071.), ženidbene zapreka, oprost od ženidbenih zapreka).
4. Ženidbena privola (definicija i odlike privole, nesposobnost za davanje ženidbene privole (kan. 1095.), okolnosti koje utječu na ženidbenu privolu: zabluda, zlonamjerna prijevara, hinjena privola, uvjetna privola, prisila i strah).
5. Sakramenti kršćanske inicijacije (odredbe o materiji i formi sakramenata krštenja, potvrde i euharistije; redoviti i izvanredni djelitelji sakramenata kršćanske inicijacije; primatelji tih sakramenata; kumovanje na krštenju i potvrdi).

XIII. RELIGIOZNA PEDAGOGIJA I KATEHETIKA

1. Ciljevi i zadaće kateheze u procesu evangelizacije. Etimološko, tradicijsko i suvremeno značenje kateheze. Ciljevi religiozne zrelosti. Kateheza kao odgoj vjere. Temeljne zadaće kateheze.
2. Kateheza u službi trajnoga odgoja vjere. Oblici trajne kateheze. Svrha kateheze. Temeljne i ostale zadaće kateheze. Kriteriji za izlaganje evanđeoske poruke u katehezi.
3. Uloga i mjesto metode u katehetskoj komunikaciji. Teorije religioznoga razvoja. Metodički sustavi, pristup umjetničkim slikama, rad s biblijskim tekstovima, projektna nastava u vjeronauku.
4. Identitet školskoga vjeronauka i župne kateheze. Program i ciljevi vjeronauka u osnovnoj školi (antropološki, teološki i društveno-kulturni razlozi). Sadržajni i metodološki temelji župne kateheze. Celebratio catechetica.
5. Vjeronauk i kateheza djece i predadolescenata. Obilježja dobi, ciljevi, metode i sadržaji vjeronauka, biblijska didaktika, HNOS u vjeronauku.

Detalji

Kategorija: Tezariji i uvjeti za završetak studija

Objavljeno: 06 Travanj 2017

Ažurirano: 23 Travanj 2024

NAČIN ZAVRŠETKA STUDIJA

Diplomski teološko-katehetski studij završava izradom pisanoga rada i polaganjem diplomskoga ispita, koji ima ukupno 5 ECTS bodova.

DIPLOMSKI RAD I ODREĐIVANJE ISPITNIH PODRUČJA

Diplomski se rad piše iz područja teologije ili srodnih znanosti koje su zastupljene u dvogodišnjemu diplomskom studiju. Voditelj rada može biti nastavnik u zvanju docenta ili višemu zvanju. Diplomski rad, pisan znanstvenom metodom, treba sadržavati najmanje 30 autorskih kartica. Student je dužan prijaviti naslov diplomskoga rada i voditelja rada u Studentsku službu najmanje šest mjeseci prije diplomskog ispita. Diplomski rad ocjenjuje voditelj rada. Nadnevci diplomskih ispita predviđeni su jedanput mjesečno tijekom akademske godine, a nalaze se u akademskoj knjižici. Usmeni dio diplomskog ispita obuhvaća samo područja koja su zastupljena u dvogodišnjemu diplomskom studijskom programu. Studijsko područje iz kojeg je pisan diplomski rad ne može biti i područje za usmeni ispit. Dva mjeseca prije diplomskog ispita student prijavljuje ispit i odabrano područje za diplomski ispit, koje je drukčije od područja koje pokriva diplomski rad. U vremenskomu razdoblju od tjedan dana Dekanski kolegij studentu, koji je prijavio ispit, dostavlja drugo područje diplomskog ispita.

DIPLOMSKI ISPIT

• Diplomski je ispit javan.
• Diplomski se ispit sastoji od dva dijela.
• U prvomu dijelu pristupnik predstavlja diplomski rad i odgovara na pitanja članova povjerenstva vezana uz rad i izlaganje o njemu. Izlaganje i rasprava traju po 10 minuta.
• Drugi se dio sastoji od odgovora na pitanja članova ispitnoga povjerenstva iz dva studijska područja. Jedno studijsko područje predlaže student kod prijave diplomskog ispita, a jedno studijsko područje određuje Dekanski kolegij najduže tjedan dana nakon prijavljenoga diplomskog ispita.
• Student izvlači po jednu tezu iz oba područja i odgovara na svako pitanje po 15 minuta.
• Ispitno povjerenstvo po završetku ispita, na temelju ocjene diplomskog ispita, obrane rada i odgovora na pitanja, sastavlja završnu ocjenu. Potom povjerenstvo priopćuje studentu postignutu ocjenu diplomskog ispita.
• Konačna ocjena studija dobiva se omjerom sveukupne ocjene studija i ocjene diplomskog ispita.
• Diplomski ispit na Diplomskomu teološko-katehetskom studiju može se ponoviti samo jedanput time da razmak između prvoga i drugoga nadnevka polaganja ne smije biti manji od 60 dana.

Uvjeti za pristup usmenomu diplomskom ispitu

1. Odslušan predviđeni studijski program.
2. Položeni svi ispiti iz obvezatnih i izbornih predmeta.
3. Napisani i ocijenjeni seminarski radovi.
4. Dva tjedna prije nadnevka diplomskog ispita u Studentsku službu treba dostaviti:
   • prijavnicu s ocjenom diplomskoga rada,
   • dva primjerka tvrdo uvezanoga diplomskog rada - jedan s ocjenom i potpisom voditelja,
   • potvrdu iz fakultetske knjižnice o razduženosti,
   • prijavnicu za diplomski ispit,
   • Prijavni list o diplomiranima (za Statistički zavod RH) - ispunjava se u Studentskoj službi,
   • osobnu izjavu o svim ispunjenim uvjetima koji se traže za pristup diplomskom ispitu.

Detalji

Kategorija: Tezariji i uvjeti za završetak studija

Objavljeno: 06 Travanj 2017

Ažurirano: 06 Travanj 2017

I. SVETO PISMO STAROGA I NOVOGA ZAVJETA

1. Mesijanska ideja u Staromu zavjetu: važnost i analiza važnijih mjesta: Post 3,15; 49,10; Ps 2 i 110; Iz 7,14-15; 9,1-6; Zah 9,9-10; Dn 7,13-14 i Jr 31-34.
2. Zadaća i uloga proroka u Izraelu: Iz 6,6-13; Jr 1,4-19; Ez 1-3.
3. Teologija apostola Pavla s posebnim osvrtom na sliku o čovjeku i na od Boga ostvareno spasenje.
4. Sinoptici i njihov teološki koncept, posebno Markov.
5. Teologija ivanovskih spisa, posebno govor o vjeri i Duhu Svetomu.

II. DOGMATSKO BOGOSLOVLJE

1. Kristologija: Isus Krist, Sin Božji i Sin čovječji, svojim je djelom i navještajem potvrdio svoje mesijansko poslanje. Crkva je definirala da je istobitan s Ocem, potpuni Bog i potpuni čovjek, jedincati posrednik između Boga i ljudi, otkupitelj i proslavljeni Spasitelj.
2. Pneumatologija: prisutnost i iskustvo Duha Svetoga u povijesti spasenja. Duh Sveti u Isusu Kristu. Duh Sveti u Crkvi. Govor o Duhu u povijesti Crkve. Uloga karizmi u Crkvi.
3. Teološka antropologija: pojedini sakramenti Crkve, koja je u Kristu opći sakrament spasenja, znak najtješnjega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (LG 1.; 11.), jesu otajstveni događaji susreta s proslavljenim Kristom kao Božjim sakramentom.
4. Sakramenti: čovjek, stvoren na sliku i priliku Božju (Post 1,26), pozvan je nakon istočnoga grijeha i osobnih grijeha suobličiti se Kristu po Duhu Svetomu (2 Kor 3,18). Život milosti daruje mu slobodu djece Božje i vodi ga u eshatološko zajedništvo spasenja.
5. Euharistija: otajstvo euharistije je spomen-čin Gospodinove smrti i uskrsnuća, sakramentalna žrtva i sveta gozba, u kojoj je istinski, tvarno i supstancijalno prisutan Krist Gospodin.

III. MORALNO BOGOSLOVLJE

1. Etika spolnosti. Antropologija i ljudska spolnost: biološka, psihološka, dijaloška, društveno-kulturalna i otajstvena dimenzija spolnosti. Spolnost u kontekstu kršćanskoga otajstva: poteškoće oko asimiliranja spolnosti u kršćanstvo, izvorna kršćanska kozmovizija spolnosti, norme spolnoga morala u Svetomu pismu. Opći spolni moral: povijest spolnoga morala, fundamentalni spolni moral. Konkretni spolni moral: žena i kršćanski moral, homoseksualnost, antropologija i moral heterospolnoga odnosa, masturbacija, spolne patologije i moral.
2. Ljubav i spolnost u braku. Definicija braka. Brak u Bibliji. Predbračno razdoblje. Antropologija i moral bračne ljubavi. Izvanbračni spolni odnosi. Kriza braka kao institucije. Stabilnost braka i razvod.
3. Ljubav i plodnost u obitelji. Značenje i zadaća obitelji. Razlog obiteljske ustanove danas. Moralni stavovi i vrjednote u obiteljskomu životu. Odgovorno rađanje i kontracepcija. Prava djece (posvojenje). Vjerski i spolni odgoj.
4. Opća bioetika. Nastanak, širenje i definicije bioetike. Bioetički modeli (sociobiološki, liberalno-radikalni, pragmatično-utilitaristički, personalistički). Metoda istraživanja u bioetici. Laička/katolička bioetika. Antropocentrizam i biocentrizam. Ljudska osoba i njezino tijelo. Načela personalističke bioetike. Modeli odnosa liječnik-pacijent.
5. Posebna bioetika. Svetost života i kvaliteta života. Prenatalna dijagnostika. Ljudska prokreacija. Pobačaj. Tehničko-znanstveni i moralni vid umjetne oplodnje. Medicinski i moralni vid kontracepcije i sterilizacije. Presađivanje organa. Eutanazija, terapeutsko nasilje i dostojanstvo smrti. Ovisnosti. Infekcija HIV-om.

IV. PASTORALNO BOGOSLOVLJE

1. Nastanak i povijesni razvitak pastoralnoga bogoslovlja.
2. Pastoralno značenje Drugoga vatikanskog sabora i poimanje pastoralnih smjernica u Crkvi u Hrvatskoj. Pastoralna konstitucija Gaudium et Spes. Nova evangelizacija i pastoral kulture.
3. Materijalni i formalni objekt pastoralnoga bogoslovlja. Metode pastoralnoga bogoslovlja.
4. Pastoral župne zajednice. Pastoralno programiranje crkvenoga rada.
5. Pastoral sakramenata. Pastoral braka i obitelji.

V. LITURGIKA

1. Osnove teologije liturgije. Definicija liturgije prema Drugomu vatikanskom saboru, simbol i obred, opseg i sadržaj slavlja, Crkva i liturgija, uloga Božje Riječi u liturgiji Crkve.
2. Povijest liturgije. Posebni naglasci iz općega pregleda povijesti liturgije od Novoga zavjeta pa do Drugoga vatikanskog sabora i poslijesaborske obnove. Pregled povijesti različitih zapadnih obitelji i obreda, osobito rimske liturgije.
3. Kristovo Otajstvo u liturgijskoj godini. Vrijeme kao prostor ostvarivanja Kristova vazmenoga otajstva, anamneza, Otajstvo, slavlje Kristovih otajstva u krugu liturgijske godine.
4. Liturgijski prostor i liturgijska umjetnost. Liturgijski prostor kao mjesto ostvarivanja Kristova vazmenoga otajstva, liturgijska žarišta, umjetnost i ikonografija. Glazba u liturgijskomu životu Crkve. Tradicija gregorijanskoga pjevanja u rimskoj Crkvi. Prijesaborski, saborski i poslijesaborski dokumenti XX. st. o liturgijskoj glazbi. Hrvatska glazbena tradicija: glagoljaško i pučko pjevanje.
5. Teologija liturgijskih slavlja. Pojam sakramenta i sakramentalnoga slavlja, kristološki temelj sakramentalnosti, središnjost euharistije u cjelini sakramentalnoga života Crkve, krštenje, potvrda i euharistija kao otajstva pristupa kršćanstvu, teologija euharistijskoga slavlja: bogoslužje Riječi, bogoslužje stola, četiri euharistijske molitve.

TEZARIJ TEZARIJ VI. KANONSKO PRAVO

1. Priprava za ženidbu (pojam, bitna svojstva i ciljevi ženidbe, vrste ženidaba, pravna i pastoralna priprava, dokumenti za ženidbu i ispit zaručnika, ženidbeni navještaji).
2. Ženidbene zapreke i oprost od njih (vrste ženidbenih zapreka; oprosti od ženidbenih zapreka, ženidbene zapreke - ima ih 12 - njihov nastanak, opis i prestanak).
3. Sakramenti pokore i bolesničkoga pomazanja (slavljenje pokore, služitelj pokore, ispovjedna tajna, pokornik, slavljenje bolesničkoga pomazanja, služitelj bolesničkoga pomazanja, primatelj bolesničkoga pomazanja).
4. Ustrojstvo Katoličke Crkve: laici, klerici, članovi ustanova posvećenoga života i družbe apostolskoga života. Hijerarhijsko uređenje Crkve, Vrhovna crkvena vlast, partikularne Crkve i vlast u njima.
5. Obveze i prava vjernika laika.

VII. RELIGIOZNA PEDAGOGIJA I KATEHETIKA

1. Identitet školskoga vjeronauka i župne kateheze. Program i ciljevi vjeronauka u osnovnoj školi (antropološki, teološki i društveno-kulturni razlozi). Sadržajni i metodološki temelji župne kateheze. Celebratio catechetica.
2. Vjeronauk i kateheza djece i predadolescenata. Obilježja dobi, ciljevi, metode i sadržaji vjeronauka u osnovnoj školi, biblijska didaktika.
3. Vjeronauk i kateheza adolescenata i mladeži. Psihološki aspekt adolescencije i mladosti, izgradnja identiteta i socijalizacija adolescenata. Profil vjeroučitelja.
4. Kateheza odraslih. Ciljevi, sadržaji, oblici, metode i djelatnici u katehizaciji odraslih osoba.
5. Kateheza u službi trajnog odgoja vjere. Oblici trajne kateheze. Svrha kateheze. Temeljne i ostale zadaće kateheze. Kriteriji za izlaganje evanđeoske poruke u katehezi.

Detalji

Kategorija: Tezariji i uvjeti za završetak studija

Objavljeno: 06 Travanj 2017

Ažurirano: 06 Travanj 2017

NAČIN ZAVRŠETKA STUDIJA

Preddiplomski teološko-katehetski studij završava izradom pisanoga završnog rada i izlaganjem toga rada pred ispitnim povjerenstvom. Taj ispit ima ukupno 3 ECTS boda.

PISANI ZAVRŠNI RAD

Završni se rad piše iz područja teologije ili srodnih znanosti koje su zastupljene u trogodišnjemu preddiplomskom studiju. Voditelj rada može biti nastavnik u zvanju docenta ili višemu zvanju. Završni rad, pisan znanstvenom metodom, treba sadržavati najmanje 30 autorskih kartica. Student je dužan prijaviti naslov završnoga pisanog rada i voditelja rada u Studentsku službu najmanje šest mjeseci prije završnog ispita. Završni rad ocjenjuje voditelj rada. Nadnevci završnoga ispita predviđeni su u akademskoj knjižici.

ZAVRŠNI ISPIT

• Završni je ispit javan.
• Završni se ispit sastoji od izlaganja završnoga pisanog rada i odgovora na jednu tezu po izboru dekanskog kolegija, te na jednu tezu iz područja koje student sam bira, a koje je različito od područja iz kojeg je pisao završni rad.
• Izlaganje traje 15 minuta, a ispit 20 minuta.
• Završni ispit na Preddiplomskomu teološko-katehetskom studiju može se ponoviti samo jedanput time da razmak između prvoga i drugoga nadnevka polaganja ne smije biti manji od 60 dana.

ISPITNOPOVJERENSTVO

• Dekan imenuje dva člana ispitnoga povjerenstva od kojih je jedan mentor izloženoga rada.
• Predsjednik ispitnoga povjerenstva ne može biti mentor pisanog rada.
• Predsjednik i član ispitnoga povjerenstva mogu biti nastavnici u znanstveno-nastavnomu zvanju docenta i više.
• Predsjednik povjerenstva sastavlja i potpisuje zapisnik diplomskog ispita koji potpisuju oba člana.

UVJETI ZA PRISTUP USMENOMU ZAVRŠNOM ISPITU

1. Odslušan predviđeni trogodišnji studijski program.
2. Položeni svi ispiti iz obveznih i izbornih predmeta.
3. Napisani i ocijenjeni seminarski radovi.
4. Dva tjedna prije nadnevka završnog ispita u Studentsku službu treba dostaviti:
   • prijavnicu s ocjenom završnoga rada,
   • dva primjerka tvrdo uvezanoga završnog rada - jedan s ocjenom i potpisom voditelja,
   • potvrdu iz fakultetske knjižnice o razduženosti,
   • prijavnicu za završni ispit,
   • Prijavni list o diplomiranima (za Statistički zavod RH) - ispunjava se u Studentskoj službi,
   • osobnu izjavu o svim ispunjenim uvjetima koji se traže za pristup završnom ispitu.

Uvjeti za završni ispit Preddiplomskog teološko katehetskog studija (od listopada 2015)

Detalji

Kategorija: Tezariji i uvjeti za završetak studija

Objavljeno: 06 Travanj 2017

Ažurirano: 06 Travanj 2017

I. FILOZOFIJA

1. Anzelmov ontološki dokaz Božjega postojanja.
2. Treći put Tome Akvinskoga.
3. Ćudoredan čin kao slobodan čin.

II. SVETO PISMO STAROGA ZAVJETA

1. Bogoduhost Svetoga pisma, osobito klasična mjesta, istina Svetoga pisma, književni rodovi.
2. Temeljne antropološke tvrdnje u Post 1-3.
3. Sinajski savez i Deset Božjih zapovijedi (Izl 20,1-21; Pnz 5,1- 21): važnost i glavna poruka.

III. SVETO PISMO NOVOGA ZAVJETA

1. Književna vrsta, faze formiranja i povijesnost sinoptičkih Evanđelja. Isusov antitetični govor u Mt 5,21-48.
2. Rječničke, stilske, kompozicijske i teološke posebnosti Ivanova Evanđelja s posebnim osvrtom na tumačenje Prologa (1,1-18).
3. Pavlova misao prema kronologiji nastanka njegovih spisa, stav prema Židovima.

IV. TEMELJNO BOGOSLOVLJE

1. Tumačenje pojma Objave, neki povijesni modeli shvaćanja Objave (epifanijski, instrukcijski, personalistički), razlika između kozmičke i povijesne objave, osnovni elementi biblijskoga iskustva Objave, kristocentričnost novozavjetne Objave. Aktualni katolički nauk o Objavi u svjetlu teološke predaje i dokumenata Učiteljstva Crkve: dogmatska konstitucija Dei Verbum, odnos Pisma, Predaje i Učiteljstva, refleksija o vjeri kao sastavnomu dijelu događaja Objave.
2. Kristovo obećanje i povijesno ustanovljenje Crkve kao novoga Božjega naroda. U Crkvi, koja je tijelo Kristovo i opći sakrament spasenja, postoji temeljno dostojanstvo svih vjernika i raznolikost darova, služba i zadaća. Struktura i glavne poruke konstitucije Lumen gentium. Služba i kolegijalno učiteljstvo biskupa te učiteljstvo Pape.
3. Raščlamba različitih vidova pojma religije kao što su: značenje pojma religija, sveto kao središte religije, nastanak svetoga prostora, svetih mjesta, mitova itd. Velike religije svijeta: islam, hinduizam, budizam, konfucijanizam, taoizam, njihovi sveti spisi, slika o Bogu, antropologija, putovi spasenja. Neke temeljne odrednice sadržane u crkvenim dokumentima glede odnosa prema nekršćanskim religijama.

V. POVIJEST KRŠĆANSKE LITERATURE I KRŠĆANSKOGA NAUKA

1. Pojam patrologije i znanstveni status discipline. Stanje Crkve i teologije u prednicejskomu razdoblju. Opće značenje apostolskih otaca u povijesti teološke misli te najvažnije informacije o pojedinim autorima i djelima (Ignacije Antiohijski, Klement Rimski, Polikarp iz Smirne, Didaché, Pseudo-Barnabina poslanica, Hermin Pastir). Apologetika u drugomu stoljeću i najvažniji predstavnici (Justin, Tacijan, Aristid iz Atene, Teofil Antiohijski, Atenagora). Heretička i antiheretička književnost u drugomu stoljeću te napose značenje Ireneja Lyonskoga). Aleksandrijska škola i najvažniji predstavnici (Klement Aleksandrijski, Origen). Začetci latinske književnosti u Africi (Tertulijan, Ciprijan).
2. Arijanska kriza između Nicejskoga i Carigradskoga sabora i najvažniji autori uključeni u raspravu u prvomu razdoblju (Atanazije Aleksandrijski, Euzebije Cezarejski, Ćiril Jeruzalemski). Problem makedonijanstva i apolinarizma. Kapadočani. Antiohijska škola (Teodor Mopsuestijski, Ivan Zlatousti).
3. Crkvena književnost na Zapadu u IV. i V. st. (Hilarije, Ambrozije, Jeronim i Augustin). Teološke rasprave između antiohijske i aleksandrijske škole. Problem nestorijanizma i Marijino bogomaterinstvo. Efeški sabor (Ćiril Aleksandrijski, Teodoret Cirski). Problem monofizitizma i Kalcedonski sabor.

VI. DOGMATSKO BOGOSLOVLJE

1. Svetopisamski temelj i teološko značenje kršćanskoga govora o Trojedinomu Bogu.
2. Proces prihvaćanja trojstvene vjere u tradiciji Crkve.
3. Sveza Trojstva sa stvaranjem, utjelovljenjem, otkupljenjem, Crkvom i međureligijskim dijalogom.

VII. MORALNO BOGOSLOVLJE

1. Norme moralnosti. O moralnoj normi općenito (pojam, vrste, kršćansko tradicionalno utemeljenje). Ljudska savjest - subjektivna norma (savjest kao zadnja obvezujuća instanca, biblijsko-teološki nauk o savjesti, vrste savjesti u djelovanju, kriva savjest). Moralni zakon - objektivna norma (pojam, definicija i vrste Zakona, naravni moralni zakon, Kristov zakon i njegove odlike, važnost i vrste ljudskih zakona).
2. Kršćansko poimanje i vrjednovanje države (teorije o nastanku države, smisao i svrha države, Crkva i država, opravdani rat, problem smrtne kazne.
3. Moralne kreposti. Pojam i vrste kreposti razboritosti (definicija, konstitutivni elementi, čini, stjecanje). Pavlovska teologija kreposti razboritosti (dokimazein), razboritost i znakovi vremena. Krepost pravednosti kao opća i posebna krepost, odnos pravednosti i prava, klasična podjela pravednosti, povreda pravednosti. Duhovna jakost - pojam, krivi pojmovi, stjecanje, vrhunac. Krepost umjerenosti: osobine o pojam umjerenosti, novozavjetno oblikovanje, tjelesna askeza, post i nemrs, pojam trijeznosti.

VIII. EKUMENSKO BOGOSLOVLJE

1. Nastanak, razvoj i institucionaliziranje ekumenskoga pokreta i Svjetskoga vijeća Crkava.
2. Dekret Drugoga vatikanskog sabora Unitatis redintegratio.
3. Enciklika pape Ivana Pavla II. Ut unum sint.

IX. LITURGIKA

1. Ikonografske metode. Tijekom povijesti kršćanske sakralne umjetnosti nastale su različite ikonografske metode pomoću kojih su kršćanski umjetnici slikovito prikazivali svetopisamske tekstove. Dok se povijest likovne umjetnosti koristi ikonologijskim pojmovima (romanika, gotika, renesansa, barok i tako dalje), kršćanska sakralna umjetnost koristi ikonografijske pojmove (ikonografske metode), kao što su: simbolizam, simboličke scene, metoda redukcije, narativna metoda i metoda simulacije.
2. Crkvena glazba. Glazba u liturgijskomu životu Crkve. Bogoslužno pjevanje u prvim kršćanskim stoljećima. Tradicija gregorijanskoga pjevanja u rimskoj Crkvi.
3. Crkvena glazbena kultura u Hrvata. Hrvatska glazbena tradicija: glagoljaško pjevanje, specifičnost crkvenoga liturgijsko-glazbenog izričaja na hrvatskomu tlu. Kapelništvo u bazilikalnim i katedralnim crkvama s posebnim osvrtom na kapelnike splitske katedrale. Cecilijanski pokret u svijetu i njegova prisutnost u Hrvatskoj.

X. CRKVENA POVIJEST

1. Političko-religiozna pozadina nastajanja kršćanstva. Početci Crkve, progoni kršćana, priznanje kršćanstva. Odnos kršćana prema nekršćanima i širenje Crkve.
2. Papinska država, istočni i zapadni raskol. Obnova Crkve, križarski ratovi i inkvizicija. Humanizam i renesansa i Crkva. Sekularizacija i Crkva. Crkveni sabori.
3. Arheološki, epigrafički i diplomatički izvori za proučavanje nacionalne crkvene povijesti. Doseljenje i pokrštenje Hrvata. Crkva u doba narodne dinastije. Redovnici na hrvatskomu tlu. Crkva i školstvo. Crkva i totalitarizmi XX. stoljeća.

XI. RELIGIOZNA PEDAGOGIJA I KATEHETIKA

1. Ciljevi i zadaće kateheze u procesu evangelizacije. Etimološko, tradicijsko i suvremeno značenje kateheze. Ciljevi religiozne zrelosti. Kateheza kao odgoj vjere. Temeljne zadaće kateheze.
2. Uloga i mjesto metode u katehetskoj komunikaciji. Stupnjevi religioznoga razvoja. Metodički sustavi, pristup umjetničkim slikama, rad s biblijskim tekstovima, projektna nastava u vjeronauku.
3. Predškolci kao subjekti, sudionici i naslovnici kateheze. Obilježja predškolske dobi. Ciljevi, zadaće, metode i sadržaji vjerskoga odgoja predškolske dobi.

Detalji

Kategorija: Tezariji i uvjeti za završetak studija

Objavljeno: 06 Travanj 2017

Ažurirano: 06 Travanj 2017